Bog je dobar

Bog je dobar
Puna je zemlja dobrote Jahvine“ (Ps.33:5).

Jedna od definicija dobrote glasi ovako: dobrota je djelo ili mentalno stanje blagonaklonog ili milosrdnog ponašanja prema drugim ljudima. Druga kaže ovako: to je stanje ili kvaliteta od BITI DOBAR.

Tko JEST DOBAR? Misliš li o sebi da si dobar? Znaš li nekoga tko je u potpunosti dobar, na koga se možeš u svemu osloniti i vjerovati mu?

Pogledajmo što kaže Božja Riječ o našoj, ljudskoj dobroti.

Kada je Isusu, jednom, dotrčao čovjek i, kleknuvši pred njega, upitao, „Učitelju DOBRI, što bih trebao činiti da baštinim vječni život?“, Isus mu je odgovorio, „Zašto me nazivaš DOBRIM? Nitko nije DOBAR osim jednoga, a to je Bog“ (vidi Mk.10 17-18).

Pavao piše i Rim.7:18-19, „Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mom tijelu. Zaista, htjeti dobro jest u mojoj moći, ali nije učiniti ga, budući da činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću.“

Ako smo dovoljno otvoreni i iskreni sami sa sobom, tada se možemo složiti da je ova izjava točna. Svi mi želimo biti dobri i činiti dobro, ali uz najbolju želju u tome baš uvijek ne uspijevamo. Nije zlo samo „veliki“ zločin. Dovoljno je pogledati samo na „male“ stvari. Koliko puta si slagao, zatajio, prevario, ogovarao, zavidio, nisi dao kad si mogao…, i da ne nabrajam još mnoštvo toga. Je li to dobro? Iako duboko u svom srcu znamo da nije, vrlo često nalazimo opravdanja za te „male“ stvari. Gušimo svoju savjest, uvjeravamo sami sebe, a ponekad i druge da je to bilo čak i za nečije dobro… Ali male stvari vode do velikih. Zapravo nema malog zla niti velikog zla. Sitna, mala mrlja na tvojoj majici čini ju jednako prljavom kao i velika.

Nemojmo se zavaravati da smo dobri. Bog kaže, „Nema pravednoga ni jednoga, nema onoga tko razumije, nema nikoga tko traži Boga. Svi su zastranili, zajedno su postali beskorisni: nitko da čini dobro, nema ni jednoga“ (Rim.3:10-11). ovo je Božja dijagnoza za čovječanstvo.

Mi se možemo, na našoj zemaljskoj dimenziji, međusobno uspoređivati i reći, „Ovaj je dobar, to se vidi po njegovim djelima. U njega se mogu pouzdati, na nju se mogu osloniti…“ Ali ne vidimo motive srca. I onda kad osoba slučajno ili namjerno pogriješi ili ne ispuni naša očekivanja, tako lako se razočaramo u ljude… Ali i dalje nastavljamo gledati, prosuđivati i živjeti po sinusoidi: čas gore iznad crte, pa na nuli, zatim dolje ispod crte, i opet sve ispočetka. Ali iz Božje perspektive, iz Njegove dimenzije koja je izvan prostora i vremena, ta sinusoida je ravna crta, dolje, daleko ispod Njega, ispod svih Njegovih standarda. U Njegovim očima svi smo na istom nivou, otkinuti od Njega koji je izvor dobrote. Zbog toga Isus može reći, „Nitko nije DOBAR osim jednoga, a to je Bog.“

To je dijagnoza, no za dijagnozu postoji i lijek. Bog ga je već pripravio. On je riješio problem naše naravi otpale od njega tako što je poslao svoga Sina da se rodi u našem obličju. Pripremio je supstituciju za nas. Na križu se dogodila potpuna razmjena: „Jer njega koji nije upoznao grijeh, on je zbog nas grijehom učinio da mi postanemo pravednost Božja u njemu“ (2.Kor.5:21).

Kušajte i vidite da je dobar Gospodin!

Bog je učinio sve da nam da svoj život i svoju narav. Naš udio u tome je da to i primimo, što je moguće jedino po vjeri. „Štoviše, najradije sve smatram gubitkom zbog izvrsnosti spoznaje Krista Isusa, Gospodina mojega, zbog koga sam sve izgubio i izmetom smatram, da Krista steknem i nađem se u njemu, ne imajući vlastiti pravednost, koja je od Zakona, nego onu po VJERI KRISTOVOJ, PRAVEDNOST KOJA JE OD BOGA PO VJERI“ (Fil.3:8-9). Zaista ne moramo gajiti iluziji da je naša vlastita dobrota ili pravednost nešto vrijedno. Naprotiv, Riječ Božja kaže, „… i sva naša pravednost je kao prljavi dronjci“ (Iz.64:6).

Zato je najbolje da preusmjerimo svoj fokus s nas na našeg Stvoritelja i uzmemo ono što nam besplatno daje – njegovu pravednost i njegovu vrstu života po vjeri u Isusa Krista. Gledajući u Njega kroz Riječ koju nam je ostavio, sve jasnije počinjemo uviđati da je On „sama dobrota i pravednost“ (Ps.25:8), da je On dobar i da zauvijek traje milosrđe njegovo (Ps.118:1,29; Ps.135:3; Ps 136:1). To je pisao čovjek koji je zaista iskusio Božju dobrotu u svom životu. Ona nije nešto imaginarno i daleko, već je praktična i djelotvorna. Zato je psalmist i napisao, „Kušajte i vidite da je dobar Gospodin“ (Ps.34:8). Otac nas poziva, „Kušajte i vidite…“. To je nešto opipljivo.

On nam je kroz svoju Riječ dao i obećanja. Jedno je i ovo, „A znamo da sve zajedno djeluje na DOBRO onima koji ljube Boga, onima koji su pozvani u njegovu svrhu“ (Rim.8:28). Ovo je istina koju sam iskusila na desetke puta. I kada okolnosti izgledaju teške, nerješive, bezizlazne, možemo biti sigurni da sve zajedno djeluje na dobro. Kome? Onima koji ljube Boga. A ljubiti možemo onoga koga poznajemo, onoga koji nam „iskazuje svoju ljubav time što je, dok još bijasmo grešnici, Krist umro za nas“ (Rim.5:8). „Mi ljubimo njega zato što je on prvi ljubio nas“ (1.Iv.4:19). Ljubimo ga i zato jer smo kroz nanovo rođenje osposobljeni za to, „jer je ljubav Božja razlivena u našim srcima po Duhu Svetom koji nam je dan“ (Rim.5:5).

Što više dopustimo Riječi Božjoj da nam otkriva Oca nebeskog, što više otkrivamo njegovu dobrotu, to više možemo uživati u njemu i životu koji nam poklanja. Možemo iz punine srca reći:

Kako je izvanredna dobrota tvoja, Bože. Stoga se u sjenu krila tvojih djeca ljudska uzdaju.

Ona će se bogato nasititi od izobilja doma tvojega, i dat ćeš im da piju iz rijeke tvojih užitaka.

Jer u tebi je izvor života, u tvome svjetlu svjetlo ćemo vidjeti.“ (Ps.36:7-9)

Autor: Dragana Mrčela

Kategorija: Vjera i nada / Stvarna pomoć