Istina ili tradicija

Istina ili tradicija
Kako je teško, kada upoznaš Isusa i veličanstveni Božji plan i svrhu za čovječanstvo, o tome šutjeti. Kada ti se jednom otvore oči srca i spoznaš tko Isus zaista jest, ti moraš o tome govoriti jer želiš da to svi znaju. Na isti način ljudi, kada otkriju djelotvoran lijek za neku bolest, žele to reći svima; ili nađu izvrstan restoran, pogledaju odličan film – to govore svima. Koliko više želiš reći svima da postoji Apsolutna Istina, koja je stvarna, dohvatljiva, želi ti se otkriti i daje ti Život u obilju, i da si je ti upoznao.

A kada upoznaš Apsolutnu Istinu, tada sve relativne istine, svi tvoji putovi za koje si mislio da vode do Nje, gube svaki smisao i vrijednost. Tada vidiš jasno da svako ljudsko nastojanje i trud da dođu do Boga na svoj način i ugode mu, nema efekta. Sve ti je jasnije da religija – produkt ljudske tradicije – drži ljude u zabludi i zaista jest „opijum za narod.“

I obuzme te tuga jer mnogi oko tebe to ne vide i ostaju u tami baš kao što piše apostol Ivan u Ivan 1:9-10, „Bijaše Svjetlo istinito koje rasvjetljava svakog čovjeka koje je došlo na svijet. On u svijetu bijaše, svijet po njemu postade, i svijet ga ne upozna.“ Koja tragedija! Ali postoje i oni za koje piše, „Ali svima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja, onima koji VJERUJU U NJEGOVO IME, koji nisu rođeni od krvi, niti od volje tijela, ni od volje muškarca, nego od Boga“ (Ivan 1:12-13).

Još kao dijete u svom srcu sam slutila da postoji neki bolji svijet, da ovo što vidim i doživljavam oko sebe nije prava realnost, da možda spavam i sanjam i da ću se probuditi u pravom svijetu, u pravom životu u kojem vlada ljubav, pravednost, dobrota, mir… Jesi li i ti ikada imao ovakve misli? Sada znam da je takva ideja i čežnja dolazila od moga Stvoritelja. Ona praznina u meni koju samo On može ispuniti (i nitko drugi i ništa drugo) čeznula je za Životom i čuvala neko iskonsko sjećanje na Edenski vrt. Kasnije, u svojim nastojanjima da nađem taj Život, Istinu, ali i samu sebe, tražila sam ih na raznim putovima (učenjima, religijama, filozofijama…). Svaki od njih je imao dio istine, neki više, neki manje, ali ne i apsolutnu Istinu. Pružali su i neka duhovna (prije duševna) iskustva, ali bez punine. Sagledavali su čovjeka iz različitih aspekata, ali ipak kroz njih nisam spoznala tko sam ja…

Međutim, jednom kada sam jasno čula da je Isus Krist „Put, Istina i Život“ i da „nema ni u kome drugome spasenja jer nema pod nebom drugog imena danog ljudima po kojem nam se treba spasiti“ (Dj.4:12), zastala sam, usmjerila svoju pažnju na to i shvatila da je do tog trenutka u mom životu sve bilo krivo. Svojom slobodnom voljom sam donijela odluku to prihvatiti i vjerovati da Isus Krist Nazarećanin jest onaj za kojeg se predstavljao: Sin Božji. Tada su mi se otvorile oči srca i iz dana u dan, iz godine u godinu sve više se otvaraju za duboke i veličanstvene Božje istine. Uz to upoznala sam i tko sam ja.

Od tada znam da znam da Isus Krist jest Sin Božji koji je došao na svijet u ljudskom ‘odjelu’ da spasi čovječanstvo.

Kome ugoditi – Bogu ili ljudskoj tradiciji?

Spasi? Od čega? To sam se davno prije znala pitati kada bih čula religijsku tradiciju kako govori o spasenju. Nije mi bilo jasno od čega se to trebamo spasiti. Ali sada znam: od duhovne smrti, jer se na ovaj svijet rađamo duhovno mrtvi. Rađamo se odvojeni od izvora Života zbog izbora slobodne volje jednog čovjeka – našeg prvog pretka – Adama. On je odlučio život crpiti iz samog sebe, biti neovisan o Stvoritelju. No to je nemoguće, jer Božja kreacija koja se zove čovjek, ne može živjeti u svrsi i biti ono što treba da bude ako ne prima život iz točno određenog izvora. To me asocira na električna trošila, npr. žarulju. Ako je strujni krug na kojem se nalazi žarulja spojen na električnu mrežu koja se napaja iz nepresušnog izvora struje – generatora u hidroelektrani na rijeci koja ne može presušiti – tada žarulja ima kontinuirani dotok struje. Ali ako je priključiš na bateriju, ona će proizvoditi struju dok se elektrolit ne potroši, i žarulja neće više biti u svojoj funkciji. I tako se čovjek, prevaren, stavio pod izvor i upravu neke druge duhovne sile koja nema Život. To se upisalo u genetski kod čovjeka i to je naslijeđe s kojim se svi rađamo – duhovno mrtvi.

Zbog toga nam je potrebno spasenje! I ono dolazi direktno od Boga. On nas je projektirao, savršeno modelirao i dao nam upute za uporabu – njegovu Riječ kroz Bibliju. Mnogi kažu, „Ma to su pisali ljudi.“ Da, ljudi, ali ljudi nadahnuti Božjim Duhom. Kako je pisana, tako je treba i čitati – uz pomoć Božjeg Duha. Zato tražite Njega, „koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga ištu?“ (Lk.11:13). Dakle, ta knjiga (koja je zbirka od 66 knjiga različitih autora u razdoblju od nekoliko stotina godina, a koje sve govore o Jednome) autentičan je ‘priručnik’ za život Njegove kreacije – čovjeka.

Mi sami, ukoliko ne želimo eksperimentirati, ako instaliramo neki novi program na PC-u ili kupimo novu perilicu, nastojimo proučiti priručnik za korištenje kako bismo upoznali sve njihove mogućnosti i što bolje ih upotrijebili, na našu korist.

Na isti način, ako želiš svoj život usmjeriti u pravom smjeru i iskoristiti sve potencijale ugrađene u tebe, uzmi priručnik proizvođača – Božji ‘priručnik’, Bibliju – i pronađi što Bog kaže o tebi i tvom životu. A da bi razumio i stvari vidio onako kako ih vidi Bog, traži od Njega da te uputi, objasni i otkrije što govori.

Znamo i sami koliko često među nama nastaju nesporazumi i nerazumijevanja u komunikaciji. Na isti način postoje različita razumijevanja i tumačenja onoga što piše u Bibliji. Kako to?

Problem je u nama, u našem neobnovljenom, tjelesnom načinu razmišljanja i ljudskim tradicijama. No, ako prije svega tražiš Boga, da upoznaš Njega, kao što je rekao Isus u Mt.6:33, „tražite najprije kraljevstvo Božje i njegovu pravednost i sve će vam se to nadodati“, stvari će se početi mijenjati. Traži Njega i Njegovu pravednost! Traži Njegov način gledanja, razumijevanja i življenja. Ako iskreno tražiš od Boga da ti objasni ono što On želi poručiti kroz svoju Riječ i vjeruješ da će to učiniti, tada će ti se stvari početi sve više i više otkrivati.

Jer Bog je vjeran i kada On nešto kaže, to je tako. Dakle, ako On kaže, „Ištite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se: jer svaki koji ište prima, i tko traži nalazi; i onomu koji kuca, otvorit će se“ i „koliko li će više vaš Otac koji je u nebu dati dobra onima koji ga ištu?“ (Mt.7:7-8,11), to je istina. Zbog toga, kada tražiš nešto od Boga, vjeruj da ti On to daje jer je tako rekao (a On ne laže) i primi to vjerom.

A kada počneš primati od Boga sve veća i veća otkrivenja o tome tko On doista jest, koliko nas ljubi, što je sve napravio za nas da i mi budemo tamo gdje je On (gdje smo oduvijek i trebali biti), i tko smo mi u Njemu, tada nećeš moći a da ne budeš ushićen, radostan, zahvalan. Tada nikako nećeš moći šutjeti o tome i govoriti ono što mnogi govore, „Znaš, moja vjera je moja osobna stvar, o tome se ne govori…“ Tada ćeš početi shvaćati ono što je Isus govorio, „Ovaj me narod usnama časti, ali im je srce daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući kao nauk ljudske zapovijedi. Jer napustili ste zapovijed Božju i držite ljudsku predaju…Lijepo ostavljate zapovijed Božju da biste mogli držati svoju predaju“ (Mk.7:6-9). Predaja ili tradicija – to je i danas mnogima svetinja. Zapanjila me izjava koju sam nedavno čula, „Bolje da propadne selo nego tradicija.“ Mnogima je važnije što kažu ljudi nego Bog. Uh, koji mrak!

No kako, kroz čitanje i slušanje Božje Riječi, Kristova vjera u tebi počne sve više bujati, odnosno manifestirati se u tebi i kroz tebe (jer „vjera dolazi slušanjem, a slušanje po riječi Božjoj“ – Rim.10:17), kako budeš sve više i više obasjan svjetlom Istine, to će ti pogled u tamu u kojoj si i ti bio biti sve jasniji. Istovremeno, kako je „ljubav Božja razlivena u našim srcima po Duhu Svetome koji nam je dan“ (Rim.5:5), ti ćeš spremno krenuti u poslanje koje ti je Isus dao – da ljude izvlačiš iz tame zajedno s Njim, jer ih ljubiš. Da On je s tobom, kao što je i obećao, „ja sam s vama u sve dane, do svršetka svijeta“ (Mt.28:20).

Autor: Dragana Mrčela

Kategorija: Spasenje / Stvarna pomoć