Besmisao straha

Besmisao straha
Zanimljivo je da gotovo svi ljudi, dok se prisjećaju svoje prošlosti, bivaju preplavljeni snažnim osjećajima zbog toga što su se određeni događaji dogodili, bili oni “pozitivni” ili “negativni”.

Još je interesantnije to da je u samoj ljudskoj prirodi to da nam je “lakše” prisjetiti se lijepih, ugodnih i pozitivnih iskustava u životu, dok one ružne, odnosno negativne u pravilu želimo zanemariti.

Svi smo čuli ljude kako, govoreći o svojoj prošlosti znaju reći: “To su bili dani”, iako, u biti, dok su ih proživljavali, činili su im se možda podjednako teški i problematični kao i sadašnji. Sada – danas, pažljivo promatrajući, uvidjet ćemo da – gledajući prema unazad (retrospektivno), ti negativni događaji koji su se dogodili kao da nemaju takvu težinu, takvu snagu, njihov žalac više nije tako bolan, bez obzira koliko su nam se u tom dotičnom trenutku činili teškima i bremenitima. Kada ih se prisjećamo, doživljavamo ih kao poprilično besmislene i nevažne.

Sjetimo se samo naših ispita na fakultetima, neprospavanim noćima, tremama pred ispitom…zaposlenja…udaje i ženidbe…da li je to to…u Načelu želimo se sjećati i vrednovati samo lijepe i radosne trenutke naših života. Bol jednostavno boli i želimo se maknuti iz područja boli. U biti, onaj osjećaj, želja koja leži u pozadini svih naših sjećanja je ta da bismo se htjeli vratiti prošlost i proživjeti sve te dane ponovo kada bismo samo imali priliku.

Vjerojatno ne postoji osoba koja ne bi prihvatila tu priliku da se vrati u svoju prošlost i ponovo proživi svoj život, ili barem jedan njegov period, ali ovaj put pametnije, mudrije….Bez obzira na sve poteškoće koje smo tada proživljavali, bez obzira na sve loše što nam se dogodilo, ta želja u nama je jača od svega što smo negativno proživjeli, bez obzira na sve strahove koje smo doživljavali tada.

Upravo tu nam se javlja osjećaj, doživljaj naše vrijednosti – našeg života, upravo tu ga počinjemo cijeniti ispravnije…

Nastavak propovjedi “Besmisao straha u 6 svezaka” preuzmite ovdje.