Otkrivanje slatke tajne Križa

Otkrivanje slatke tajne križa
To je tajna za kojom su ljudi tragali gotovo od početka vremena. Svako ljudsko srce vapi za njom. Svaka osoba koja se ikada rodila čezne za silom koja bolest okreće u zdravlje, usamljenost u ljubav, ropstvo u slobodu i neuspjeh u pobjedu.

Čitavo čovječanstvo žudi da okusi punu slast života u izobilju…, i da donese tu slatkoću onima čiji su životi postali nešto više od gorke pilule koju treba progutati.

No, postoji li zaista takva sila? Postoji li doista tajna koja može bilo koji život učiniti izobilnim?

Apsolutno. Ako si učinio Isusa Krista Gospodinom svoga života, već si otkrio tu tajnu. To je tajna križa.

Kako to misliš?“, možeš pitati. „Križ nije tajna. Mnogi ljudi znaju o križu.“ Pa, oni mogu znati neke osnovne činjenice o križu, ali ne razumiju njegovu istinsku silu. Kad bi razumjeli, onda bi znali zašto nam Novi zavjet govori sasvim jasno da „…propovijedanje o križu ludost je onima koji propadaju, ali nama koji smo spašeni to je sila Božja“ (1.Korinćanima 1:18).

Primijetite da nam stih ne govori da je križ bio sila Božja u prošlosti, u danima koji su prošli. On kaže da je križ sila Božja koja nam donosi spasenje (koje znači oslobođenje od svakog trenutnog i vječnog zla) sada, danas, u sadašnjem vremenu – i svaki dan naših života!

Sve dobro dolazi od križa. On je promijenio kompletnu budućnost čovječanstva i nebesa zauvijek.

Križ je utjecao na sve. Problem je što većina nas nije čak ni počela razumijevati puninu onoga što se tamo dogodilo. Mi jednostavno mislimo da je to mjesto na kojem je Isus platio kaznu za grijeh kako bismo mi mogli ići u raj i izbjeći pakao. To razmišljanje je u redu do neke točke. Ali ne može doći dovoljno daleko. Tu postoji puno više toga.

Gledanje unatrag na dobre stare dane

Da bismo vidjeli koliko više toga se zapravo dogodilo na križu, moramo se vratiti na početak, do stvaranja čovjeka, da vidimo kako je sve ovo počelo. Moramo se vratiti natrag i saznati kako je gorčina ušla u životni tijek čovječanstva. Bog je sigurno nije tu stavio.

Knjiga Postanka nam govori, iznova ponavljajući, da je sve što je Bog stvorio na zemlji bilo dobro. On je stvorio zemlju i vodu i to je „bilo dobro“ (Postanak 1:10). Stvorio je vegetaciju i to je „bilo dobro“ (stih 12). Stvorio je sunce, mjesec i zvijezde; stvorio je životinje i sva druga živa bića i vidio je da je bilo dobro (stih 25).

Nakon svega toga, Bog je načinio čovjeka od zemaljskog praha i udahnuo Svoj vlastiti život u njega nakon što je rekao, „Načinimo čovjeka na svoju sliku, nama sličnog: i neka imaju vlast…“ (Postanak 1:26). U tom trenutku čovjek je postao živa duša. Bio je odjeven u Božju vlastitu slavou. Sam Bog ovlastio je Adama (a kasnije i njegovu ženu Evu) da donesu blagoslov i prosperitet čitavoj zemlji.

I kad je sve to bilo dovršeno, Biblija kaže da „Bog pogleda sve što je načinio, i gle, bilo je veoma dobro“ (stih 31). To su doista bili dobri stari dani.

Dodir smrti

U te dane, Adam i Eva bili su slobodni da uživaju u dobrom Božjem stvaralaštvu i vladaju u Edenu kao njegovi predstavnici na zemlji. Bili su slobodni da uživaju ništa drugo nego slatkoću i svjetlo zauvijek – pod jednim uvjetom – da drže Božju zapovijed.

O tome je sve ovisilo. Ako budu poslušni Božjoj zapovijedi, život će biti veličanstven i predivan. Ako budu neposlušni Njegovoj zapovijedi, umrijeti će.

Nažalost, učinili su krivi izbor. Bili su neposlušni… i svjetlost Božje slave koja je jednom zračila iz njih utrnula se duhovnom tamom grijeha. Sotona, kojega su poslušali, postao je njihov vladar. Njegova smrtonosna priroda napala je njihove duhove, i sve lijepo što je Bog udahnuo u Adama i Evu u trenu je postalo izvrnuto i pokvareno.

Plod Božjeg Duha koji je jednom ispunjavao njihove duše – kvalitete kao što su ljubav, radost, mir i vjera – iznenada se izopačio. Ljubav je postala mržnja. Radost je postala žalost. Mir je postao nemir. Vjera je postala strah.

Božje pomazanje koje ih je jednom ovlastilo da blagoslove zemlju, pretvorilo se u dodir smrti koji je prokleo čitavi planet. Sama zemlja bila je prokleta zbog onoga što se dogodilo njima. Svaka molekula bila je time inficirana. Zemlja i sve što je na njoj bilo je prokleto.

Već to, samo po sebi, bilo bi dovoljno. Ali užas tu ne prestaje. Zato što je Bog odredio da svako sjeme rađa po svojoj vrsti, Adam i Eva bili su predodređeni za reproduciranje djece inficirane prokletstvom grijeha. I što su se više umnožavali, više su rasli učinci grijeha!

Pod prokletstvom grijeha, život na zemlji koji je jednom bio tako sladak, postao je neopisivo gorak. Zapravo, „gorčina“ jest značenje korijena Hebrejske riječi za prokletstvo.

Sumnjam da je Adam odmah u punoj mjeri shvatio što se dogodilo, ali kako je vrijeme prolazilo morala mu je sinuti veličina toga. Vjerojatno je pomislio, ‘Dragi Gospode, sjeme svega na zemlji je gorko! Moje vlastito sjeme je gorko! Kako će ikada išta na zemlji opet biti čisto? Bože, kako ja ikada mogu ponovo biti Tvoj prijatelj?

Adam nije imao pojma. Nije znao što je bio Božji plan. To je bila tajna skrivena u Bogu prije početka svijeta (1.Korinćanima 2:7). Ipak, od prvog trenutka kada je prokletstvo pogodilo zemlju, Bog je počeo govoriti o otkupljenju. Upravo tu u Edenskom vrtu nakon što je Adam sagriješio, Bog je progovorio đavlu govoreći da dolazi Jedan, sin žene, koji će mu glavu satirati… (vidi Postanak 3:15).

Bog je učinio nemoguće

Sam đavao se morao pitati kako će Bog ikada pronaći takvog čovjeka. Uostalom, čitava ljudska rasa bila je pod demonskim gospodstvom. Svi su bili grešnici. Nisu mogli poraziti đavla. Oni su bili njegovi robovi. A kroz njihov grijeh, svi su zaradili istu plaću: gorčinu i vječnu smrt.

Naravno, prema Božjem sustavu pravde, ako bi Bog mogao pronaći jednog čistog čovjeka, krv tog čovjeka mogla bi se proliti za ostatak čovječanstva. On bi mogao postati njihova zamjena i uzeti njihovu kaznu. Ali Bog nije imao čisto sjeme na zemlji s kojim bi mogao raditi. Čak nije mogao započeti ponovo ispočetka formirati novog Adama od praha zemaljskog, jer je i prašina bila prokleta i nečista. Kako bi Bog ikada mogao pronaći ljudsku krv koja nije već prokleta gorčinom? To je bilo nemoguće.

Ili se tako činilo. Ali Bog je napravio put. Posjetio je mladu ženu po imenu Marija i rekao joj Svoju Riječ. Ona joj je povjerovala i ta Riječ je ušla u nju. „I postade Riječ tijelom i prebivaše među nama; i promatrasmo slavu njegovu, slavu kao jedinorođenog od Oca, punog milosti i istine“ (Ivan 1:14).

Isus, Riječ osobno, rođen je kao čisti, bezgrešni Sin čovječji i Sin Božji. U njemu nije bilo gorčine. Niti traga prokletstva. On je prošao svaki test kušnje koji Adam nije uspio. On je živio kao slobodan čovjek. Smrt ga nije mogla dotaknuti.

Ali onda je učinio nezamislivo.

Našavši se u obličju kao čovjek, ponizio se i postao pokoran do smrti, i to smrti na križu“ (Filipljanima 2:8).

Isus je već bio slobodan. On to nije trebao postići. No, odlučio je učiniti tako „… da smrću uništi onoga koji je imao moć smrti, đavla, i oslobodi one koji zbog straha od smrti sav svoj život bijahu podložni ropstvu“ (Hebrejima 2:14-15).

Život u nebeskoj slatkoći

To je ono što se dogodilo na križu! Isus nas je otkupio od ropstva prokletstva postavši prokletstvom za nas (Galaćanima 3:13). On ne samo da je platio užasnu cijenu za ono što je Adam učinio, već je i slomio moć prokletstva i uništio autoritet sotone da ga upotrijebi na bilo kojem vjerniku koji će, po vjeri, hodati u svojoj otkupljenoj slobodi.

Isus je oduzeo autoritet gorčine i otpustio blagoslov – nebesku slatkoću – natrag na zemlju! On je ponio našu gorčinu i dao nam Svoj slatki izobilni život.

On je ponovo otvorio sva dobra Edena za nas.

Kako mi živimo u tim dobrima? Na isti način na koji su Adam i Eva trebali živjeti – u poslušnosti Božjim zapovijedima. Ako tako budemo činili, prokletstvo će biti bespomoćno da djeluje u našim životima, a Božji blagoslov će nas zahvatiti (Pon. Zakon 28:1-2).

Spasonosna sila križa oslobađa se u svakom području naših života – duhu, duši i tijelu – kada držimo Božje zapovijedi.

I kao što 1.Ivanova 5:3 kaže, „Njegove zapovijedi nisu teške.“ Zapravo, one su ugodno jednostavne. „Ovo je Njegova zapovijed: da vjerujemo u ime njegova Sina, Isusa Krista, i ljubimo jedan drugoga“ (1.Ivanova 3:23).

Ili, kao što je Isus rekao u Matej 22:37-40: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je prva i najveća zapovijed. A druga joj je slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.“

Vjeruj i ljubi! To je sve što trebamo činiti da bismo živjeli slobodno.

Nema potrebe da više trpimo posljedice prokletstva. Kroz Isusovu smrt i uskrsnuće, Bog ne samo da nam je omogućio da okusimo slatki Božji život, nego je u nas stavio izvor (Ivan 4:14). Dao nam je rijeke života, rijeke koje nikada neće presušiti (Ivan 7:38).

Nadnaravna sila koja dotiče gorki život i čini ga slatkim već ti je dana. Stoga otpusti svoju vjeru i pusti poplavu slatkoće na samo u svoj život, nego i u bezbroj drugih života. Zakorači u to obilje kroz silu križa!

Autor: Kenneth Copeland

Kategorija: Spasenje / Stvarna pomoć