Milost ima plan


Postavi prioritete. Stavi prve stvari na prvo  mjesto, najveću na glavno mjesto… i nemoj se znojiti zbog malih stvari.

Vjerojatno smo svi čuli ovakve slogane. Stručnjaci nam govore da su one ključ uspjeha.

Ali s toliko stvari koje odvlače našu pažnju, kako odrediti koje stvari staviti na prvo mjesto? Kako odlučiti koju veliku stvar staviti kao glavnu… i zbog koje male stvari se ne znojiti?

To može zvučati kao teško pitanje – za mnoge i jest. Ali kao nanovo-rođena Božja djeca, ne moramo izjuriti vani i kupiti knjigu iz samopomoći ili se upisati na seminar kako bismo shvatili odgovor. Sve što trebamo jest otvoriti Bibliju. Ona jasno izlaže naše prioritete:

1. Vjerovati u Isusovo Ime
2. Hodati u ljubavi

To je to. Božja Riječ kaže da ako te dvije stvari stavimo na prvo mjesto u svom životu, Bog će učiniti što god tražimo. a sve ostalo u našim životima postavit će se na svoje mjesto. Ja osobno nikada nisam imao nedoumicu koji je prvi od ta dva prioriteta. Budući da je vjera u Isusa kao Gospodina i Spasitelja ono što daje vječni život i postavlja nas čvrsto u Božju obitelj, bilo mi je očito da je vjerovanje u Njegovo Ime najvitalnija stvar koju uopće možemo učiniti.

Ali iskreno, s vremena na vrijeme bih se pitao o tom drugom prioritetu. Bio sam zbunjen zašto je to toliko značajno našem nebeskom Ocu. Zašto je za Njega tako velika stvar da živimo u Njegovoj ljubavi?

To jest velika stvar. Prema Bibliji, ljubav je najvažniji predmet u Božjem umu. Stoga kada je jedan od farizeja pitao Isusa da mu kaže koja je najveća zapovijed svih vremena, Isus je rekao, „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim. To je prva i najveća zapovijed. I druga je slična ovoj, ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe. O tim dvjema zapovijedima visi sav zakon i proroci“ (Matej 22:37-40).

Razmisli o tome! Prema Isusu, zapovijed ljubavi je toliko važna da čitava Božja Riječ – od Postanka do ‘Amen’ na kraju Otkrivenja – visi na njoj. Ljubav je doslovno krajnji (konačni) duhovni zakon. Sva djelovanja Božjeg kraljevstva u skladu su s njim, i nitko na zemlji nije izuzet od njega

Stvoreni od Ljubavi za ljubav

Zašto je Bog odredio za nas da živimo život ljubavi?

Kada sam, prije nekog vremena, počeo tražiti od Boga odgovor na to pitanje, Duh Sveti mi je brzo odgovorio. Počeo je time što me podsjetio da je ljubav riječ koja u cijelosti obuhvaća Božju narav. Biblija kaže, „Bog je ljubav“ (1.Ivanova 4:8).  To iznova potvrđuje da je on potpuno ispunjen suosjećanjem (samilošću).

U Psalmu 78:38, na primjer, Biblija kaže da iako su Izraelci sagriješili i pobunili se protiv Boga, „On, pun suosjećanja, oprostio im bezakonja njihova, i nije ih uništio: da, mnogo puta je gnjev svoj odvraćao, i nije raspirivao svu svoju srdžbu.“ I u Psalmu 86:15 piše da je On, „Bog pun samilosti, i milostiv, strpljiv i obiluje milosrđem i istinom.“

Psalam 111:4 govori, „Svoja čudesna djela učinio je da ih se spominje: milostiv je Gospodin i pun samilosti.“ I u Tužaljkama 3:21-23 čitamo, „To dozivam u misli svoje, stoga imam nade. Zbog Gospodinova milosrđa nismo zatrti, zato što se ne izjalovljuju njegova suosjećanja. Obnavljaju se svakoga jutra: vjernost je tvoja velika!

To su posebno snažne izjave onda kada shvatimo da samilost (suosjećanje) znači „imati toliko milosti i nježnosti za nekog drugog, da to zapravo uzrokuje bol.“ To je najdublja želja da se pokaže ljubav i dobrota. Samilost (suosjećanje) je ono što pokreće Boga da čini sve ono što čini.

Samilost (suosjećanje) je ono što je natjeralo Boga da stvori zemlju. To je ono što Ga je inspiriralo da pripremi Edenski vrt kao dom za obitelj koju je namjeravao stvoriti. Ono ga je također pokrenulo da reproducira samog Sebe i načini čovjeka na Svoju sliku. On nije samo želio nekoga koga će ljubiti, On je želio obitelj kroz koju će se Njegova ljubav moći multiplicirati – da blagoslovi i ispuni zemlju Njegovom vlastitom samilošću. Zbog toga, neposredno nakon što je stvorio Adama i Evu, „blagoslovi ih Bog i reče im Bog, ‘Plodni budite i množite se, i ispunite zemlju i sebi je podložite: vladajte nad ribama morskim i nad pticama nebeskim, i nad svakim živim stvorom koji se kreće po zemlji’“ (Postanak 1:28).

Božji plan je bio ne samo da čovjek bude blagoslovljen, nego da čovječanstvo bude blagoslov svima i svemu s čime dođe u kontakt. On je planirao za njega da podloži i vlada ovim planetom Njegovom samilošću sve dok cijelo mjesto ne postane Edenski vrt.

To je bio plan samilosti.

Bog nikada ne mijenja Svoje planove

Jedna od stvari koju sam otkrio o Bogu: kada On nešto isplanira, On to nikada ne mijenja. Stoga, iako su Adam i Eva pali na koljena pred đavlom, odbacili Božju blagoslov i otvorili vrata prokletstvu, Bog je odbio odustati od Svoje namjere. On je nastavio objavljivati da će Njegova volja na kraju biti učinjena. On je nastavio govoriti svom narodu da je predodređen da budu blagoslov i ispuni zemlju Njegovom ljubavlju.

On je rekao Abrahamu, „Učinit ću od tebe velik narod, i blagosloviti te i ime ti uzveličati; i ti ćeš biti blagoslov… u tebi će biti blagoslovljena sva plemena zemlje“ (Postanak 12:2-3).

Govorio je i kroz psalmistu i rekao, „Blagoslovljen čovjek koji se boji Gospodina, koji silno uživa u njegovim zapovijedima… On je milostiv, i pun samilosti i pravedan“ (Ps.112:1,4).

Govorio je kroz proroka Izaiju o Jednome koji će doći, koji će biti autoritet s Božjim vlastitim Duhom „da propovijeda dobru vijest krotkima, da povije one koji su srca slomljena, da proglasi slobodu zarobljenicima i otvaranje tamnice uznicima,… da im da krasotu umjesto pepela, ulje radosti umjesto tugovanja, opravu slavljenja umjesto duha potištenosti“ (Izaija 61:1,3).

Naravno, svaka od ovih izjava ukazuje na Isusov dolazak. On je bio plan Samilosti – određen prije postanka svijeta da dođe na ovaj bolno zamršen planet i opet uspostavi red. On je bio Jedan određen da uzme na Sebe grijeh, bolest, slabost i bol koji su čovječanstvu – i svoj zemlji – ukrali Božji blagoslov.

Isus je došao obnoviti Božji izvorni plan.

Shvaćaš li što to znači? To znači da su oni od nas koji su povjerovali u Njega vraćeni u duhovnu poziciju koju su Adam i Eva imali u Edenskom vrtu. Kroz Isusa mi smo primili isti blagoslov i božansku proviziju koju su oni imali. Mi smo pozvani da ovjekovječimo Božju ljubav na zemlji, da je napunimo Njegovom  samilošću, da budemo blagoslov svugdje gdje idemo, svakome koga sretnemo.

To je Božji plan za svakog novozavjetnog vjernika.

Bog je to rekao Adamu i Evi. To je rekao Abrahamu. On je to rekao Isusu. I sada je to rekao i nama. Ti si pozvan da budeš blagoslov! Stoga žene, blagoslivljajte svoje muževe. Muževi, blagoslivljajte svoje žene. Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas. Činite dobro svim ljudima. Blagoslivljajte, blagoslivljajte, blagoslivljajte!

Vidite li sada zašto je hodanje u ljubavi toliko važno Bogu? Ono je razlog zbog kojeg nas je stvorio!

Možda nikada nisi mislio o ovome na ovakav način, ali istina jest da si to već znao. Svaki nanovo rođeni vjernik to zna. Mogao bih zaustaviti kršćanina na ulici bilo gdje na svijetu i upitati ga bismo li mi, kao vjernici, trebali ljubiti jedni druge, i dobio bih isti odgovor svaki put. Svatko zna da su kršćani pozvani da žive po zakonu ljubavi.

Da li to svi radimo? Ne, nismo. Dakle, tu mora biti problem. 2.Petrova 3:1-2 govori nam što je to. Tu apostol Petar piše ljudima kao što smo mi – ljudima koji jako dobro znaju da su pozvani od samog Isusa da žive po zakonu ljubavi – i govori, „Ovo j,e ljubljeni, već druga poslanica koju vam pišem. U obje podsjećanjem potičem vaš zdravi razbor: da se spomenete prorečenih riječi svetih proroka i zapovijedi apostola Gospodinovih i Spasiteljevih.“

Ako je kršćane u Petrovo vrijeme trebalo podsjećati da drže zakon ljubavi, treba i nas. Baš kao i vjernici prvog stoljeća, ponekad mi jednostavno zaboravimo hodati u ljubavi jedan prema drugom. Zaboravimo postaviti suosjećanje svojim prioritetom zato što ga ne držimo u prvom planu našeg razmišljanja. Izvukli smo naše živote iz linije ljubavi zato što smo mentalno zanemarili staviti prve stvari na prvo mjesto.

No, prema Bibliji, mi možemo ispraviti taj problem. Mi možemo raspirivati naše čiste misli pomoću sjećanja. Možemo ugraditi ljubav u naše pamćenje tako da mislimo o njoj prije nego se odjenemo ujutro. Možemo tako obnoviti naše umove da mislimo o njoj svaki dan kada izlazimo iz kuće, ili kada sjedamo za stol jesti, pa čak i uvečer prije odlaska u krevet.

Kada držimo ljubav u našim mislima na takav način, to mijenja naš način odnošenja prema ljudima. Bez obzira što nam kažu ili učinu, naša prva misao je da uzvratimo u ljubavi. Ako zanemarimo tu misao popuštajući tjelesnosti i djelujući na način ne-ljubavi, odmah ćemo postati svjesni da smo bili neposlušni i pokajati ćemo se. Tada ćemo se vratiti natrag na put.

Veličanstveni ciklus

Možda govoriš, „Mislim da nikada neću moći hodati u takvoj ljubavi.“

Naravno da možeš. Možeš prirodno hodati u ljubavi isto koliko je ptici prirodno letjeti ili ribi plivati. Razlog je jednostavan. Kao nanovo rođeno dijete Božje, ponovo si stvoren na samu sliku Ljubavi. Učinjen si istim kao što je On, a On je pun suosjećanja – 24 sata na dan, sedam dana u tjednu. On je, uvijek i zauvijek, ljubav.

Da, ali ja sam ponekad samo čovjek. Ne mogu pomoći sam sebi. Bog me je takvog stvorio.“

Nemoj kriviti Boga za svoje tjelesno samo-popuštanja. On nije odgovoran za njih. Kao moj duhovni otac, Oral Roberts je običavao govoriti, „Bog nikada nikoga nije stvorio da bude nešto što je On zabranio.“ Stoga, ako djelujemo mrzovoljno ili neljubazno, to nije zato što nas je Bog stvorio takve, nego zato što smo popustili pritisku koji đavao vrši na našu tjelesnost. Možemo čak toliko dugo popuštati tome da mislimo da je ta ružna stvar dio našeg identiteta.

Ali nije. To je samo tjelesnost i sve što je u tijelu može se promijeniti i zamijeniti snagom Božje Riječi i silom Njegove ljubavi. To može biti nadvladano kada prestanemo definirati sami sebe prema našim tjelesnim navikama i kada počnemo obnavljati naš um prema našem istinskom identitetu u Kristu.

Čovjek koji je vrlo dobro razumio tu činjenicu bio je apostol Pavao. On je znao više o tome tko smo mi u Kristu nego ijedan čovjek koji je ikada hodao ovom zemljom, osim samog Isusa. On je neprestano molio za vjernike da imaju duha mudrosti i otkrivenja jer je znao što bi se dogodilo kad bismo počeli uviđati naš pravi identitet. Počeli bismo djelovati kao istinski mi. Počeli bismo djelovati kao Isus.

Nije ni čudo što je Pavao molio za vjernike da budu ukorijenjeni i utemeljeni u ljubavi (Efežanima 3:14-19). To je naše izvorno tlo. Mi smo rođeni u i od Ljubavi! Što više funkcioniramo u toj ljubavi, bolje ćemo razumjeti Boga, jer je ljubav ono što obilježava Boga. Ona je pokretačka sila Njegovog bića. Ona je ono tko On jest.

Našem prirodnom načinu razmišljanja to može izgledati nemoguće. Ali Biblija kaže da nije tako. Ne zanima me koliko daleko to može zvučati, Bog je sposoban završiti plan koji je započeo u Edenskom vrtu. On je sposoban u potpunosti reproducirati sebe u tebi, meni i bilo kojem drugom vjerniku, kako bismo ispunili cijelu zemlju Njegovom dobrotom i ljubavlju. On je sposoban učiniti nas blagoslovom svim obiteljima na zemlji.

Stoga otpusti svoju vjeru za to. Raspiri svoj um kroz sjećanje. Drži ljubav u prvom planu svoga uma kroz svakodnevno priznavanje, „Ja držim zapovijed ljubavi. Ja ljubim Gospodina moga Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom. Ljubim bližnje svoje kao samog sebe. Ljubav Božja je razlivena u moje srce po Duhu Svetom i ja je oslobađam gdje god idem. Ja ću biti blagoslov svakom koga danas sretnem.“

Svaki dan se podsjeti da Samilost ima plan – i On ispunjava taj plan kroz tebe.

Autor: Kenneth Copeland

Kategorija: Identitet / Stvarna pomoć