Uživaj u dobrom životu!

Uživaj u dobrom životu
Ako si kršćanin trebao bi uživati u životu!

Znaš li to?

Ako si nanovo rođen, ako si Isusa Krista učinio svojim Gospodinom, trebao bi biti toliko zadovoljan – toliko radostan, tako prepun života da izgledaš gotovo smiješno optimističan nevjernicima oko sebe.

Trebao bi pozdravljati svaki dan sa tako sigurnim očekivanjem da će biti ispunjen Božjom dobrotom, da te drugi gledaju u čudu pitajući se, “Kako možeš biti toliko ispunjen nadom kad je svijet toliko mračan? Kako možeš biti tako siguran da će ti život biti blagoslovljen?

Takva pitanja stalno su slušali prvi novozavjetni kršćani. To je razlog zbog kojeg im je Petar napisao, “…budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama.” (1.Petr 3:15). Očigledno, učenici prvog stoljeća shvatili su ono što mnogi, jadni i nesretni, današnji kršćani ne shvaćaju. Oni su shvatili što je Isus istinski mislio kad je rekao u Ivanu 10:9-10: “Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se (živjet će): i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju (da život uživaju), u izobilju da ga imaju (do punine, da se prelijeva).”

Većina vjernika danas može citirati ove stihove, ali nekolicina im u potpunosti vjeruje. Ne shvaćaju da ako mi, kao kršćani, ne uživamo život izobilja, da nam onda nešto nedostaje. Ne držimo se vjere koju nam je Isus došao dati.

Mi imamo dobrog pastira

Ali brate Copeland, vi ne razumijete moju situaciju,“ netko može reći. „Ja imam ozbiljne probleme. Dolazim iz siromašne obitelji. Nemam prilike kakve drugi imaju. Moje okolnosti su loše…

To može biti istina, ali prema Isusu sve te stvari su nebitne. On je rekao da svatko tko ga prima kao Vrata spasenja postaje slobodna osoba. Oni mogu dolaziti i odlaziti i pronalaziti izdašnu pašu (ili proviziju, opskrbu) za svoj duh, dušu i tijelo. Oni mogu imati život obilja.

Primjeti da Isus nije rekao samo određenim ljudima – kao što su propovijednici, obrazovane osobe, ili ljudi određene rase ili određenog društvenog statusa da to mogu učiniti. Rekao je da tko god uđe kroz Vrata može imati i uživati u prepunom, obilnom životu.

Ako si ti tko god, tada zadovoljavaš uvjete. Slobodan si ulaziti i izlaziti prema onome kako te Gospodin vodi. Nisi zarobljen unutar svojih prirodnih okolnosti ili isključen iz Božjih blagoslova. Postao si slobodna osoba, i gdje god ideš pronalaziš pašu. Ne moraš ovisiti o nekom drugom da ti je da, Ne moraš gledati na svog poslodavca, na vladu ili bilo koga drugog. Isus je tvoj Pastir i On će te voditi. On će brinuti za tebe. Ono što imaš ovisi samo o onome što si voljan primiti od Njega.

Prilično je čudno to što mnogi dobronamjerni vjernici izgledaju spremniji primiti ono što im đavao želi dati nego ono što Isus ima za njih. Oni neprestano prihvaćaju paklene darove poput bolesti, tlačenja ili nedostatka jer im je um ispran religijom tako da vjeruju da im Bog šalje sve te stvari da ih nečemu nauči.

Đavao – ne Isus – je onaj koji krade njihovo zdravlje i financije. On je taj koji ih pokušava ubiti i uništiti. Isus je rekao, „Ja sam Pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce” (Ivan 10:11).

Hoće li dobri pastir uzeti malo janje i slomi mu noge kako bi dokazao svoju sposobnost da ih popravi, iscijeli? Hoće li ih pastir dobri izgladnjeti I ostaviti bez vode? Naravno da neće. Kada si pod skrbi Dobrog Pastira možeš reći isto ono što je rekao David u Psalmu 23:1-3: “Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega..”

Potjeraj sjene

Da, ali taj psalam se tu ne zaustavlja,“ netko može reći. „On kaže da ćemo ponekad morati proći kroz dolinu (sjena) smrti.“

Naravno. Ali ti možeš uživati život čak i u toj dolini ako ostaneš sa svojim Pastirom. To je jedna od stvari koje sam naučio u proteklih 40 godina. otkrio sam da nije važno gdje idem – ako je Isus sa mnom, sve će biti dobro.

On će za mene okrenuti tu dolinu sjena smrti u banket salu. On će me povesti na zelene pašnjake. Dat će mi odmora kraj tihe vode. Osigurat će sve što trebam da imam i uživam život obilja čak i na tom naizgled tužnom mjestu.

Dakle, ako Isus kaže da trebamo proći kroz dolinu sjena smrti, ne smeta mi da idem tamo. Samo kažem, „Slava Bogu, idemo! Zla se ne bojim, jer Ti si sa mnom.“

Ali, brate Copeland, što je sa sjenom smrti? Zar vas ne plaši?

Zašto bi? Moj Gospodin i Spasitelj je najveća Osoba u dolini i On je upravo tu sa mnom. Štoviše, sjena nikada neće nekoga povrijediti. Sve što sjena može učiniti jest da te uplaši. Sjena psa može izgledati toliko velika da ti odgrize glavu. Ali kad upališ svjetlo shvatiš da je pas iza sjene upola manji i da uopće nema zube.

Zapamti, kada slijedeći put budeš u dolini i đavao bude pokušavao baciti sjenu na tebe, umjesto da dopustiš sjeni da te preplaši, samo upali svjetlo i oslobodi se glupe stvari. Ti si potpuno opremljen za to jer Biblija kaže da si rođen od svjetla (Efežani 5:8; „Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite…” Ona kaže da možeš hodati u svjetlu kao što je Isus u svjetlu (I Ivanova 1:7; “Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti…”) Ti možeš odbaciti djela tame I staviti na sebe oružje svjetla (Rim.13:12; “Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.“)

Kao novozavjetni vjernik, ne moraš staviti sjenu smrti kao što su starozavjetni sveci činili. Ti si oslobođen sila tame I prenešen si u Kraljevstvo Sina Svjetlosti (Kološani 1:12-13; “…s radošću zahvaljujući Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti. On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje… “) Stoga ne dopusti đavlu da zatamni ni jedan od tvojih dana. Kada to i pokuša, unesi mu pomutnju sjajem tvoje svjetlosti.

Zašto posrnuti u tami?

Razmisli o tome i vidjet ćeš zašto? Jesi li ikada izašao iz mračne sobe u sjajnu sunčevu svjetlost? Na trenutak ništa nisi mogao vidjeti, zar ne? To se dogodilo Savlu na putu za Damask. On je živio u mraku progoneći kršćane, pa kad je Isus zasjao svjetlom Božje slave na njega, Savao tri dana nije mogao vidjeti. Netko je morao doći i moliti za njega kako bi se napunio Duhom Svetim prije nego što je mogao natrag dobiti vid.

Prema Ivanu 1:5 „ i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze…„ to je efekt koji svjetlo uvijek ima na tamu. Zbog toga, kad Isusovo svjetlo zasja u tami, tama ga ne ‘obuhvaća’. Riječ prevedena sa ‘obuhvaća’ može biti prevedena i kao ‘pronalazi’. Pa možemo reći i ovako, kada svjetlo u tami svijetli, tama ga ne može pronaći.

Bi li volio živjeti toliko potpuno u svjetlosti da te đavao ne može pronaći? Prema Bibliji, to je moguće. Ona nam kaže da možemo živjeti na takav način da „..nas zli ne dotiče“ (I Ivanova 5:18).

I Ivanova 2:10 odaje nam tajnu takvog načina života. Ona kaže: „Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni (prigode za spoticaj) u njemu nema.„ Drugim riječima, ključ za život u svjetlu jest držanje novozavjetne zapovijedi ljubavi.

Jednom mi je Gospodin rekao: „Zar ne bi bilo glupo proći kroz vrata, okrenuti se od svjetlosti i spotaknuti se preko svega što je u sobi? Ipak, to je način na koji većina mojih ljudi pokušava živjeti. Oni se okreću od svjetla tako što zanemaruju čuvanje zapovijedi ljubavi. Oni se prepuštaju nepraštanju, svađi, zavisti i svim vrstama stavova i ponašanja koja nemaju veze sa ljubavi. A onda kad ne mogu pronaći svoj životni put, počnu mi vapiti. „O Bože, vodi me! Bože, usmjeri me! Bože, pomozi mi!“ Ali sve što im zaista treba jest da se okrenu natrag prema svjetlu. Sve što im treba jest da se obrate i počnu hodati u ljubavi.“

Što sam više razmišljao o ovome, to mi je sve jasnije bilo koliko je to istina. Isus je to dokazao dok je bio na zemlji. Bez obzira koliko teško ga je đavao pokušao stisnuti u kut, On je mogao pronaći izlaz iz svake teškoće jer je uvijek hodao u svjetlu ljubavi.

Kao Nebo na Zemlji

Kao svojim učenicima, Isus nam je namijenio da djelujemo na isti način. To je imao na umu kad je rekao, „…pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.„ (Matej 5:39). Nije rekao da dopustimo ljudima da nas tuku do smrti. Učio nas je da se obučemo u oružje svjetlosti, da iskoračimo pod zaštitnim omotačem ljubavi tako da nas đavao ne može dotaći.

Jedini put da smo vidjeli Crkvu kao cjelinu da hoda u toj vrsti ljubavi bilo je za vrijeme velikog duhovnog izlijevanja u Jeruzalemu upravo na dan pentekosta. Knjiga Djela apostolskih govori nam da su vjernici u to vrijeme bili „jedno srce i jedna duša„ (Dj.4:32). Oni su ljubili jedan drugog toliko potpuno da bi „sva imanja i dobra prodali i

porazdijelili svima kako bi tko trebao„ (Dj.2:45)

Kao rezultat toga, Božja sila djelovala je toliko snažno među njima da su bolesni ljudi na koje bi pala Petrova sjena bivali ozdravljeni. Ljudi su ponekad mislili da sjena sama po sebi iscjeljuje. Ali nije bilo nikakve iscjeliteljske sile u Petrovoj sjeni. To je činila snaga Božjeg svjetla koja je izlazila iz Petra.

Ti si nanovo rođen kao dijete svjetla, tako da je to svjetlo u tebi najmoćniji oblik svjetlosti. Ali ono ne može svijetliti sve dok ga držiš pod oblacima svađe, nevjere i nepraštanja.

Ako želiš hodati u punoj snazi tog svjetla, trebaš se pokajati (obratiti) od tih stvari. Ne mislim samo na to da ti bude žao zbog toga. Pokajanje nije samo da ti bude žao, ono je slaganje sa Bogom u pogledu tih stvari, priznavanje Njemu da one jesu krive, a zatim vjerovanje da primaš oproštenje i da si očišćen od toga.

Jednom kad si to učinio, odredi da ćeš postati toliko predan u čuvanju Božje zapovijedi ljubavi, da ćeš radije umrijeti nego je povrijediti. Ako te netko maltretira, uzmi stav Isusa i Stjepana dok su gledali one koji su ih ubijali govoreći, „Oče oprosti im…“

Ta vrsta ljubavi doslovno te naoružava svjetlom. Štiti te toliko da ti ružne stvari koje ti ljudi kažu i čine uopće ne smetaju. Prestaješ brinuti o tome kako oni postupaju s tobom. Umjesto toga baviš se time kako ti postupaš s njima.

Nikad neću zaboraviti dan kad mi je Gospodin pokazao tu perspektivu. Hodao sam unaokolo pokunjen jer sam osjećao da Glorija ne obraća pažnju na mene onako kako sam ja smatrao da bi trebala, i rekao sam sebi, „Njoj više nije stalo do mene.“

Drugi put kad sam to rekao, Duh Božji mi je privukao pažnju i gotovo viknuo na mene, „Nije tvoja stvar brine li ona o tebi ili ne! Tvoj posao je da brineš o njoj! Tebi je dovoljno da znaš da ja brinem o tebi. Zato gledaj na to da se brineš o njoj, a brine li ona o tebi ili ne, to je stvar između Glorije i mene!“

Ton Gospodinovog glasa bio je toliko snažan da me ostavio drhteći. Poželio sam da mi više nikad ne govori na taj način. Tako sam se u tom trenutku i na tom mjestu obvezao da ču učiniti ono što mi je On rekao da napravim.

Kao rezultat toga, Glorija i ja smo hodali u svjetlu u području našeg braka i đavao nije bio u mogućnosti da ga dotakne. U našem domu je baš kao da je nebo na zemlji.

To je način na koji naš Dobri Pastir želi da čitavo vrijeme živimo. Gdje god da idemo, što god da činimo, On želi da uživamo u zelenim pašnjacima i odmaramo se kraj tihe vode. Želi da živimo u slobodi, ulazeći i izlazeći gdje god nas vodi. On želi da uživamo izobilan, prelijevajući život.

Bilo da idemo kroz dolinu ili sjedimo na vrhu planine, On želi da živimo u svjetlu.

Autor: Kenneth Copeland

Kategorija: Vjera i nada / Stvarna pomoć