Razumjevanje vjere – 2.dio

Razumjevanje vjere – 2.dio
Bog je vjerom uokvirio svijet. Sve što je Bog napravio, napravio je po vjeri. Sve što on čini, čini po vjeri.

Nema razlike za tebe ni mene. Ono što radi za Boga radit će i za nas.

Uokviravanje tvog svijeta vjerom

Ključ za oblikovanje našeg svakodnevnog svijeta jest razumijevanje vjere – i življenje po tome. Moramo znati što je vjera, kako je dobiti i kako je koristiti.

U prvom dijelu ovog naučavanja o razumijevanju vjere otkrili smo da vjera daje Bogu pristup u naše živote, otvor kroz koji On može uliti svu svoju naklonost (milost) i blagoslove.

Po vjeri mi biramo primiti Božja obećanja. Primamo financijski prosperitet po vjeri. Primamo božansko zdravlje i nadnaravno ozdravljenje po vjeri. Primamo svoje životne partnere, našu djecu, dom, hranu – sve naše zemaljske potrebe i želje – po vjeri. Naša vjera je otvor kroz koji nas Bog može spasiti, osloboditi, krstiti u Duhu Svetom, pomazati nas za službu.

Ukratko, vjera je nebeski prozor u naše živote.

Drugi princip koji smo naučili bio je da u pravim uvjetima vjera uvijek dolazi. Vjera je uvijek dostupna kad je trebamo. Ona je “dežurna” za svakoga tko pridaje pažnju Božjoj Riječi (Izreke 4:20-22; “Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama. 21 Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga. 22 Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu. “).

Mi primamo Božju Riječ u svoja srce čitanjem, izgovaranjem, slušanjem i meditiranjem nad Riječi a zatim djelovanjem po Njoj. Njegova Riječ prouzrokuje da se vjera manifestira i ustane unutar našeg duha da izvuče Božja obećanja i Božju proviziju (opskrbu) iz duhovnog područja u ovaj prirodni svijet (Rim.10:17; “Dakle: vjera dolazi po poruci, a poruka riječju Kristovom. “)

Dakle, vjera dolazi slušanjem Božje Riječi – i kada se oslobodi iz naših srca kroz naša usta, donosi ispunjenje Božjih obećanja. Vjera daje blagoslove Božje stvarnosti ili supstancu (suštinu, građu). “A vjera je supstanca (građa, suština) onoga čemu se nadamo, dokaz za stvarnosti koje ne vidimo “ (Hebrejima 11:1).

Vjera ne sjedi okolo

U drugom dijelu našeg istraživanja o razumijevanju vjere, pogledat ćemo na dva vitalna principa. Prvi je –vjera djeluje.

Tražeći od Boga da bude naš vodič, nalazimo u Knjizi Postanka da se vjera oslobbađa kroz riječi. Riječi vjere zahtijevaju rezultat svega onoga što kažu.

U Postanku 1 čitamo izvještaj Stvoritelja koji ide otprilike ovako:

U početku … reče Bog: ‘Neka bude svjetlost!’ I bi svjetlost… I reče Bog: ‘Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!’ I bi tako… I reče Bog: ‘Neka proklija zemlja zelenilom… I bi tako …’.”

Vidiš li uzorak?

“Boge reče … i bi tako. Boge reče … i bi tako.” Bog je doslovno izgovorio svo stvorenje u postojanje. Posl. Hebrejima 11:3 kaže da “Vjerom doznajemo da je svijet stvoren Božjom riječju, tako da je nevidljivo proizvedeno iz nevidljivoga. “, dakle da su svjetovi uređeni Riječju Božjom. To je potpuno isti način na koji mi uređujemo naš svijet. Mi smo stvoreni na sliku Božju da živimo poput Njega!

Primjetite da u Postanku ne piše ‘Bog je mislio … i tako bi.’ Ne, Bog je rekao. To je način na koji On djeluje. To je način na koji vjera djeluje. Štoviše, Bog nikada nije prestao govoriti.

Kroz Stari Zavjet i u Novome vidimo kako Bog nastavlja sipati Svoju Riječ na zemlju, prije svega preko proroka koji su govorili Njegovu Riječ. Razlog zbog kojeg je Bog objavio svu Riječ na zemlji bio je da da supstancu (sadržaj, tvar, suština, bivstvo) za ono vrijeme kada dođe Isus – koji je konačna Riječ dana od Boga – da se pojavi u tijelu On je doveo Isusa na zemlju po Svojoj Riječi.

Što je bile ta supstanca (sadržaj, materija, tvar, suština, bivstvo)? Vjera.

Hebrejima 11:1 kaže nam da vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. “ ili po drugom prijevodu vjera jesupstanca jamstvo, (suština, sadržaj) stvari kojima se nadamo, dokaz za stvarnosti kojih ne vidimo.” Vjera je nebeska materijalnost, ili opipljivost, onih stvari kojima se ti i ja nadamao. Ali, evo gdje moramo paziti da ne budemo prevareni.

Često puta većina vjernika misli da hoda u vjeri kada nisu u realnosti. Oni zapravo hodaju u nevjeri. Kao prvo oni nemaju ono što ja zovem istinska, Božja nada. Sve što oni imaju jest lista želja. Oni žele da Bog učini za njih to i to. Oni su čuli kako je On to učinio za brata ili sestru i tako dalje. I sada bi voljeli da učini i za njih.

Ne mogu vam reći koliko ljudi sam upoznala u ove 32 godine službe, koji su mislili da su “ljudi vjere”. Godinama sam ih gledala kako se naslanjaju na učenja vjere, ali nikada nisam vidjela nikakvu supstancu, niti su oni ikada vidjeli stvarnu promjenu u svojim životima i okolnostima. Što je krivo?

Pa, reći ću vam. Kad je došla Božja Riječ oni nisu upotrijebili vjeru. Samo su mentalno pristali uz nju. Oni nisu stavili vjeru u Riječ da bi djelovali po njoj. Samos u se složili s onim što su pročitali u Pismu. ( Jakov 1:22-26; “Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. A koji se ogleda u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome. “)

Odobravanje, slaganje sa Riječi je bolje nego neslaganje sa njom. Ali to joj ne dodaje nikakvu supstancu. Slaganje ne mijenja stvari.

Zapamtite, “Boge reče … i bi tako.” Božji čin govora oslobađa vjeru, ili nebesku materijalnost u ono što vjeruje. Kada je rekao “Neka bude svjetlost!” ( o.p izvorno: “Svjetlo budi!”), on je u potpunosti očekivao da svjetlo bude. Njegova vjera je poduzela korake On je govorio.

Na isti način, naša vjera mora poduzeti akciju, ona mora djelovati na temelju Božje Riječi.

Stavi svoja usta u pogon

Volim opisati vjeru ovako: vjera je kretanje. Ona su usta u pokretu.

Evo primjer onoga što mislim. Recimo da je moje tijelo napadnuto simptomom bolesti.

Prije nekoliko tisuća godina, Bog je izrekao obećanje o iscijeljenju na zemlji. Govorio je preko svog proroka Izaije i rekao: “A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše “ (Izaija 53:4-5).

Mnogo godina nakon što je to proročanstvo izrečeno, došao je Isus – Božje obećanje u tijelu – da ispuni tu Riječ. Galaćanima 3:13 opisuje rezultate Isusovog dolaska na zemlju:
Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom – jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu

Gledajući unatrag na Isusovu službu, apostol Pavao je također napisao: “on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima živimo pravednosti; on čijim ste modricama izliječeni “ (I Petrova 2:24).

I evo sada mene sa simptomima bolesti koja napada moje tijelo. Što da učinim?

Zapamti, vjera je ono što daje supsancu (suštinu, materiju) onome čemu se ti i ja nadamo. U ovom slučaju ja se nadam biti oslobođena od bolesti.

Vjera također daje Bogu otvor koji mu treba da izlije svoju milost i blagoslov u naše živote, donoseći manifestaciju onoga što je obećao i svoju proviziju (opskrbu) iz duhovnog područja u prirodno poduručje – u kojem je moje tijelo trenutno u potrebi.

Ali, kako učiniti da se vjera osloni na Božju Riječ? – Djelovanjem.

A kako moja vjera djeluje? – Izgovaranjem Riječi, pa onda djelovanjem kao da je to učinjeno.

U Rimljanima 10:6-10 taj proces je ovako opisan:

A pravednost koja dolazi iz vjere ovako govori. ‘Ne reci u svom srcu: Tko će uzići na nebo? – to jest da dovede Krista; ni: Tko će sići u bezdan? – to jest da izvede Krista od mrtvih. Pa što kanim reći? – ‘Blizu je tebi riječ: u tvojim ustima i u tvom srcu’, to je riječ vjere koju mi propovijedamo.

Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodinom i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srce postiže pravednost a priznanje usta spasenje.

Provizija (opskrba) svime onim što nam je Bog obećao – zdravlje, iscijeljenje, spasenje, zaštita, prosperitet – već je uspostavljeno na nebu i na zemlji. Djelo je završeno prije 2000 godina. To je kao da imaš novac u banci, ali da bi ga trošio moraš izvršiti isplatu. Primanje provizije je na nama. Tu u igru dolaze usta i kretanje.

U Izaiji 55:10-11 čitamo:

Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.

Naša nova srca, baš kao zemlja, dobra su zemlja za Božju Riječ. Ona su mjesto prebivanja i djelovanja za Njegovu Riječ.

Isto tako, naša usta su sredstvo vjere koje govori riječi iz srca kako bismo mogli žeti žetvu koju želimo. Mi žanjemo tu žetvu vjerujući i izgovarajući Božja obećanja da se ispune. Zbog toga čitamo u Jakovu 2:14 i 17, “Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti?… 17 Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi

Naša vjera mora djelovati! Vjera spremljena u srcu mora izići vani. Inače je mrtva i beskorisna. Oslobodi vjeru svojim riječima!

Kad je farizej pokušao Isusa stjerati u kut u pogledu Njegovog istinskog izvora nadnaravne sile, Isus im je rekao: “Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore! Dobar čovjek iz dobre riznice svoga srca vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo. “ (Matej 12:34-35).

Zatim, dok je Isus objašnjavao vjeru svojim učenicima, rekao je, “ Tko god kaže ovoj planini, ‘Pomakni se i baci u more’, i ne posumnja u svom srcu, nego vjeruje da će se ono što je rekao ostvariti; imat će što god kaže. Stoga vam kažem: što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili i bit će vam“ (Marko 11:23-24).

Ti i ja smo odgovorni staviti svoja srca i usta u pogon, izgovarajući i djelujući kao da smo već postigli ispunjenje naših želja. Mi vjerujemo da primamo dok molimo. Od trenutka kada oslobodimo svoju vjeru, mi moramo govoriti i djelovati kao da je to učinjeno. Moramo djelovati izgovarajući kao što je Bog govorio i i davao supstancu (sadržaj, materiju) svojim obećanjima. Kako to činimo, dajemo supstancu (tvar) nečemu što možemo voziti, nečenu što možemo jesti, nečemu što možemo obući, nečemu što može ozdraviti naša tijela. Dajemo supstancu našem svijetu.

Učini sebi uslugu

Četvrti princip koji ti i ja moramo razumjeti o vjeri jest da ona djeluje po ljubavi – a to je – vjera oprašta.

Vračajući se na Isusovo učenje o vjeri u Marku 11, pročitajmo ostatak onoga što je rekao svojim učenicima na putu za Jeruzalem.

Stoga vam kažem: što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili i bit će vam!  No kad ustanete na molitvu, oprostite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, može oprostiti vaše prijestupe “ (Marko 11:24-25).

Razumijem da, kada smo bili povrijeđeni i Duh sveti nas podsjeti na ovaj pasus, naša tjelesnost želi reći, “Da, ali Gospodine, čuo si grozne stvari koje su ti ljudi reklo o meni… Da, ali Gospodine, Ti znaš kako me ta osoba zlostavljala…”

Iako povreda koju smo pretrpjeli može biti okrutno i bezbožno djelo protiv nas, ipak moramo hodati u ljubavi prema tim ljudima. Uostalom, Bog je morao oprostiti. Isus je morao oprostiti. Za nas vrijedi isto. I mi moramo oprostiti ako želimo hodati u vjeri i u punini Božje milosti (naklonosti).

Uostalom, ako je netko protiv tebe, zašto mu učiniti uslugu? Zašto mu dopustiti da upropaštava ostatak tvoga života zbog kratkog spoja u tvojoj vjeri kroz nepraštanje?

Nemoj dopustiti da te bilo tko drži bolesnim, slomljenim, mentalno izmučenim i bez radosti zbog nepraštanja. Nemoj pomagati ljudima da zatvore vrata Božjem blagoslovu u tvom životu, i da otvore vrata svakom prokletstvu odriješenom na ovome svijetu. Nemoj, oprosti im. Ostani u toku Božje ljubavi.

Galaćanima 5:6 kaže, “Uistinu, u Kristu Isusu nema vrijednosti ni obrezanje ni neobrezanje, nego vjera koja očituje svoju snagu ljubavlju.

Vjera djeluje po ljubavi. Ljubav daje vjeri energiju. Vjera je stavljena u pokret ljubavlju. Zašto je to tako?

Većina od nas je vjerojatno upoznata sa učenjem apostola Pavla o ljubavi, u I Korinćanima 13. Dok čitamo stihove 1-3 (Amplified Bible), želim da se usredotočimo na vezu između vjere i ljubavi.

Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. 2 Kad bih imao dar prorokovanja … i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo (ne vodi nigdje – prema Ampf. Bible).”

U Edenskom vrtu Bog je dao Adamo samo jedno “ne”. A to je bilo, “nemoj jesti sa stable spoznaje dobra i zla.” Bog je dao samo jednu zapovijed, koja očigledno pokriva mnogo područja.

Ako danas razmišljamo o tome, još uvijek imamo samo jedan “ne” – nemoj izići iz ljubavi. To je jedina zapovijed za nas. Mi trebamo hodati u ljubavi, i to također pokriva mnogo područja. U stvari, u ovom pasusu vidimo da je naš hod u ljubavi povezan sa svime što, kao vjernici, radimo u životu, uključujući i našu vjeru. Pavao čini potpuno jasnim da vjera bez ljubavi ne vodi nigdje (ništa ne koristi).

Opet se moramo zapitati kako to da je naša vjera toliko povezana sa ljubavi? Pročitajmo dalje u I Korinćanima 13, pa ćemo saznati.

Ljubav … sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. “ (stih 7).

Bog želi da hodamo u ljubavi zato što ljubav nikad ne prestaje. On želi najbolje za nas, a budući se ono najbolje nalazi u ljubavi, ti i ja moramo hodati u ljubavi kako bismo primili ono najbolje od Boga. Zato je Isus učio svoje učenike da oproste kada mole.

Kad ti i ja stojimo pred Bogom u molitvi, u poziciji vjere, moramo oprostiti svakome koji nam je nanio nepravdu ako želimo primiti odgovore na naše molitve. U suprotnom, ne samo da zalupimo vrata Božjoj milosti, nego također dajemo mjesta onome što čitamo u Jakovljevoj poslanici 3:16: “Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. “

Drugim riječima, neopraštanje dovodi do razdora, svađe, a svađa do svakog đavolskog zlog djela. Kada se to dogodi, svo čitanje Biblije u svijetu neće promijeniti situaciju. Samo opraštanje hoće.

Ti i ja ne možemo izabrati ono što želimo vjerovati iz Božje Riječi a ostalo zanemariti. Sve je povezano i sve se vrti oko ljubavi.

Štoviše, sve dok smo na ovoj zemlji imat ćemo obilje mogućnosti da oprostimo ljudima – ne računajući zlo koje je nama nanešeno, ne obraćajući pažnju na doživljene nepravde. (I Korinćanima 13:5; “ Ljubav  ne pamti zlo…”)

Zapamti, vjera bez djela je mrtva. “Kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva “ (Jakov 2:26). Ako ne djelujemo po Božjoj Riječi i ne oprostimo, nećemo nikad hodati u punoj mjeri Božje milosti (naklonosti). Zapravo, čak nećemo doći ni blizu toga.

Zato nemoj napadati, vrijeđati. Nemoj nositi unaokolo svoje povrede. otpusti ih istoj krvi Isusa koja te je očistila, iskupila i oslobodila. kad to učiniš bit ćeš slobodan da hodaš u vjeri ..  i u punoj mjeri Božjeg blagoslova.

Autor: Gloria Copeland

Kategorija: Vjera i nada / Stvarna pomoć

Oznake: ,