Razumjevanje vjere – 1.dio

Razumjevanje vjere – 1.dio
Ako Bog ne može učiniti ništa bez vjere ne možemo ni mi…

Sve nadnaravno što nam se događa, događa se po vjeri. Negdje, nekako, netko treba osloboditi (otpustiti) vjeru kako bi se dogodilo nadnaravno u našim životima.

Na tren samo promisli kako si postao nanovo rođen.

Možda je prijatelj, brat ili bračni drug molio za tebe da uđeš u Božje kraljevstvo.

Možda je to bila pra-pra-prabaka koja je molila za tvoje spasenje puno prije nego si se uopće rodio. Mogao je biti netko na drugom kraju zemlje tko se zauzeo za tebe u duhu, moleći u drugim jezicima, a da nikada nije ni saznao što ili za koga je molio.

Često to nikad ne saznamo. No, stvar je u tome da, u nekom trenutku vremena, vjera mora biti oslobođena u naše ime kako bi se dogodio nadnaravni događaj – kao što je spasenje – u našem životu.

U svom životu poznajem barem jednu osobu koja je molila i otpustila vjeru u moje ime u pogledu mog spasenja, iako u to vrijeme to nisam znala. Ta je bila Kenova majka. Zapravo spasila sam se samo par mjeseci nakon našeg vjenčanja, čitajući Bibliju koju mu je majka poslala za rođendan. Nedugo nakon toga i Ken se nanovo rodio.

Bez obzira je li u pitanju nanovo rođenje ili iscijeljenje, je li u pitanju izbjegavanje financijske katastrofe ili kobne automobilske nesreće, vjera mora biti otpuštena. Nečija vjera mora biti u pogonu (djelovanju) – i ako to nije naša vjera koja nas dovodi na pravo mjesto u pravo vrijeme, onda to čini vjera nekog drugog.

Nije li utješno znati da Bog ima ljude vjere i ljude molitve kroz sve naraštaje – ljude koji mole i vjeruju u naše ime?
Ali, otkrila sam da ti i ja ne možemo ostatak svoga života živjeti na tuđoj vjeri. Pokušamo li, vjerojatno nećemo proživjeti puni broj naših dana na zemlji. Nećemo hodati u punini darova koje Bog želi izliti na nas u korist svijeta oko nas, svijeta koji je prepun izgubljenih, bolesnih, usamljenih i potrebitih ljudi.
Ako se ti i ja nastavimo pouzdavati samo na vjeru drugih vjernika – naših supružnika, roditelja, djece ili pak pastira i duhovnih vođa – uvijek ćemo biti sputani i neostvareni, a nikada slobodni i uspješni kakvi Bog želi da budemo.

Stoga moramo razvijati našu vjeru. Moramo naučiti kako djelovati u našoj vlastitoj vjeri. Zbog toga želim da se usredotočimo na četiri posebna načela vjere.

Načela vjere

Očito je da postoji više načela vjere, ali želim iznijeti ova četiri jer ih smatram bitnima. Vjerujem da su suštinski za razumijevanje kako je Bog kreirao vjeru da radi u našim životima

Sa takvim razumijevanjem možemo vjeru učinkovitije koristiti.

U prvom dijelu ispitat ćemo dva od četiri principa, od kojih je prvi – Vjera daje Bogu ulaz (otvor).

U Rimljanima 5:1-2 čitamo: “Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i radujemo se u nadi slave Božje.

Drugi stih nam govori da imamo “pristup”– po vjeri – Božjoj milosti kroz Gospodina Isusa, Pomazanika. Naša vjera je ta koja dopušta da pristupimo Božjoj milosti. To zvuči ohrabrujuće. ali što točno to znači?

Pogledajmo isti stih u Amplified Bible: “Kroz njega također imamo pristup (ulaz, uvođenje) po vjeri u tu milost – stanje Božje naklonosti – u kojoj (čvrsto i sigurno) stojimo.”

U osnovi, apostol Pavao govori da nam vjera daje pristup Božjoj naklonosti. Naša vjera daje Bogu otvor kroz koji može izliti svu svoju naklonost u naše živote.

U trenutku kad smo ti ja primili Isusa kao svog Gospodara, dali smo Bogu ulaz (otvor) u naše živote. Naša vjera dala mu je ulaz da uđe i spasi nas. Po vjeri smo dobili pristup Božjoj naklonosti da se rodimo nanovo. No, to je bio samo početak.

Još je više Božje naklonosti koju možemo primiti i iskusiti svaki dan u svom životu. Vjera zahtjeva da bez prestanka primamo Riječ Božju kako bismo zgrabili sve što nam Božja dobrota daje. Vjera se održava na životu i djeluje tako što stavljamo Božju Riječ u svoje srce.

Vjerovanje Božjoj Riječi u svakom području života i djelovanje u skladu sa tom Riječi jest vjera. Snaga vjere se aktivira slušanjem i pouzdvanjem u Božju Riječ. To je duhovna sila proizvedena prebivanjem Božje Riječi u srcu.

Bog je tebe i mene stvorio sa sposobnoću izbora. Dao nam je volju. Dakle, kad je u pitanju naš odnos i međudjelovanje s Bogom, mi biramo ili vjerovati ili zanemariti ono što On kaže. Često puta pravi izbor zahtijeva vjeru da se pouzdamo u ono što On kaže, a ne u ono što vidimo našim tjelesnim očima.

U Ponovljenom zakonu 28 Bog se pripremao da ureže savez sa Svojim narodom. Rekao je Mojsiju da im kaže: “Ako zbilja poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći i vršeći sve njegove zapovijedi što ti ih danas naređujem, Jahve, Bog tvoj, uzvisit će te nad sve narode na zemlji. 2 Svi ovi blagoslovi sići će na te i stići će te ako budeš slušao glas Jahve, Boga svoga. “ To je bila svijetla strana slike.

S druge strane, Bog je upozorio Mojsija da ako Izraelci izaberu ne čuti Njegov glas i poslušati Njegove zapovijedi, tada će snositi poslijedice. Ostatak Ponovljenog Zakona 28 sadrži više od 50 stihova s pojedinostima o prokletstvima koje bi ih moglo snaći.

Bog je sve stavio pred Izraelce, sve uvjete i detalje Svog saveza. Zatim im je rekao u PnZ 30;19-20:

Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, 20 ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati. “

Bog djeluje po obećanju. On je dao Svoju Riječ. Ako joj vjeruješ i slušaš je bez obzira na sve,On će  donjeti ostvarenje tog obećanja u tvom životu.

Bit je bio hoće li ili ne djeca Izraela dovoljno vjerovati Bogu da pristanu na Njegove uvjete saveza. Ako budu, trebat će ići njegovim putovima. Morali su odabrati po vjeri.

Učiniti izbor

Noa je dobar primjer

U knjizi Postanka čitamo kako, u vrijeme kad Bog prvi put prilazi Noi u vezi gradnje arke, nitko nikada nije čuo ništa o pojmu kiše. Nitko nije znao da kapi vode mogu padati iz neba jer nikad prije nije kišilo. Do tog trenutka zemlju je navodnjavao podzemni sustav voda. Ipak, ovdje Bog govori Noi o kiši, poplavi i gradnji velikog broda.

Noa je trebao izabrati: “Hoću li vjerovati Bogu i izgraditi tu monstruoznost koja se zove korablja, ili neću?” To je bilo daleko izvan dometa Noinog prirodnog razumijevanja, ali Bog je točno znao što radi.

Noa je izabrao vjerovati Bogu.

Jednom kad je donio odluku, trebalo mu je dugo vremena da izgradi korablju. Uostalom, samo mu je njegova obitelj mogla pomoći u izgradnji. Svi ostali mislili su da je lud. “Ludi stari Noa – gradi plutajuću kuću bez vode u koju će je staviti.”

Znaš li da je, za vrijeme gradnje arke, Noa imao bezbroj mogućnosti da se predomisli i izvuče se iz ovog naizgled ludog projekta.

Ipak, nastavio je u vjeri. Kad je Bog rekao: “…sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti. A s tobom ću učiniti Savez… “ (Postanak 6:17-18) – Noa mu je vjerovao.

Saznajemo da je Noa bio poslušan Bogu ne samo kroz gradnju korablje, nego je bio poslušan i tako što je propovijedao nepravednicima dok je sa svojom obitelji gradio brod. Propovijedao je ono što mu je Bog rekao da propovijeda. Biblija kaže da je Noa bio propovjednik pravednosti. Nema sumnje da je narod govorio da je bio propovjednik vjere!

Dakle, ako ćemo ti i ja živjeti nadnaravnim životom kao Noa – i svi ostali heroji vjere iz Starog Zavjeta – ako ćemo imati nadnaravne Božje blagoslove, umjesto prokletstva, tada moramo Bogu dati otvor (ulaz) – a vjera je taj otvor. Naša vjera je poput otvaranja prozora Bogu.

Pouzdanje je vjera

Zapamti, Bog nije diktator. On nikada ne nameće Svoj put u naš život kao što to đavao radi. On nas nikada ne pokušava prevariti. Kad Bog da Svoje obećanje, učini ga jasnim i jednostavnim. A zatim nam ponudi izbor.

Dakako, ti i ja ne moramo vjerovati u ono što Bog kaže. Ali ako želimo živjeti zdravo, uspješno, blagoslovljeno u svakom pogledu, onda ćemo morati vjerovati u ono što On kaže. To je vjera!

Baš kao i Bog, vjera nije pristrana. Svatko može imati vjeru. U stvari, poslanica Rimljanima 12:3 govori nam da je Bog “već svakom čovjeku odmjerio mjeru vjere “ (misli se na nanovo rođene ljude). Prema tome, bilo koji vjernik može razviti vjeru. Vjera će uvijek doći kad se čuje i primi Božja Riječ.

Da bismo saznali više o uvjetima koji uzrokuju da u bilo kojoj danoj situaciji ustane vjera, pročitajmo slijedeće:

Rimljani 10:13-17

Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen. Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? A kako propovijedati bez poslanja? Kao što je pisano: ‘Kako li su ljupke noge onih koji propovijedaju evanđelje mira i donose dobru vijest o dobrim stvarima.’ Ali nisu svi poslušali dobru vijest – evanđelje! Zaista, Izaija veli: ‘Gospodine, tko povjerova našoj poruci?’ Dakle: vjera dolazi po poruci, a poruka riječju Kristovom.

Prvo, uočavamo da ovaj odlomak pisma počinje sa Božjim obećanjem – “Tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen” (stih 13).

Tako u stihu 13 Pavao izjavljuje obećanje a zatim ide pokazati nadnaravni proces po kojem se izvlači vjera iz naših srca – vjera koja je potrebna da se uhvati obećanje i uzrokuje da se ta realnost manifestira u našim životima.

Vjera dolazi slušanjem

Postoji oko 6.000 obećanja zapisanih u Bibliji i svako je pomno zapisano za nas,

Ako ti i ja uzmemo svako od tih obećanja i pročitamo ih, izgovaramo ih naglas i držimo stalno pred očima, u svojim ustima i u ušima – u nama će rasti (izvirati) vjera. Zašto? Zato što vjera dolazi slušanjem Riječi Božje. Vjera dolazi slušanjem Božjih obećanja.

Vidiš, vjera je jednostavno pouzdanje u ono što čujemo. To je pouzdanje u ono što čitamo i kažemo. Ako vjerujemo u ono što čujemo, kažemo i pročitamo i to stavimo duboko u svoje srce, vjera će uskoro uskrsnuti (izrasti) u nama i tada vidimo da se ostvaruje sve što čujemo, kažemo i pročitamo Vjera koja raste u nama daje Bogu otvorena vrata da ostvari svoja obećanja.

Ova stvar je dodatno ojačana – iako u negativnom smislu – prema Pavlovom navodu onoga što je Izaija rekao o nevjernoj djeci Izraela.

Gospodine, tko povjerova našoj poruci? “ (Rim.10:16)

Izraelci nisu vjerovali Božjim obećanjima. Nisu uzeli Njegov savez k srcu. Kako znamo da nisu? Upravo smo pročitali u 16 stihu da nisu poslušali radosnu vijest. Zato što nisu stavili Božju Riječ u srce, vjera u njima nije izrasla.

Da bih ovo ilustrirala, recimo da sam rekla Kennethu, “Primjetila sam tvoju čežnju za tim Harley motorom kojeg si nekidan vidio na sniženju. Razmišljala sam i molila se u vezi sa tim pa te sada želim blagosloviti. Želim ti kupiti taj motor.”

Da sam ovako nešto obećala Kenu, a on zna da držim riječ i da imam dovoljno novca da ga kupim, garantiram vam da bi on bio uzbuđen. Zašto?

Na temelju moje riječi, na temelju mojih resursa, na osnovu mog obećanja, Kenneth bi imao vjeru da ću napraviti ono što sam rekla. U stvari, ja sam uvjerena da bi on počeo djelovati kao da već ima ključeve motora u svojim rukama.

Počeo bi razmišljati o tome gdje bi mogao ići sa svojim novim motorom i koje bi ukrase od kroma mogao staviti na njega. On bi bio potpuno uzbuđen zbog mog obećanja da ću mu kupiti novi motor. Već bi vidio sebe kako ga vozi.

Pa, slično je i sa Bogom. Ako Bog obeća da će nešto učiniti, On će to i učiniti. On je pouzdaniji od bilo koga koga poznaješ.

Sijećate se onih 6.000 obećanja zapisanih u Bibliji?

Ona su već uspostavljena kao stvarnost za nas U II Korinćanima 1:20 čitamo da “Doista, sva obećanja Božja u njemu su “Da!”. I stoga po njemu i naš “Amen!”

Dakle, ako trebaš ozdravljenje, ono je učinjeno. Ako ti je potrebna hrana, to je učinjeno, Ako ti je potrebna zaštita, to je učinjeno. Ako trebaš kuću ili posao i to je učinjeno. Ti i ja se ne trebamo truditi i govoriti Bogu o svim tim stvarima – one su već učinjene! Bog nam ih je obećao, zatim je potvrdio Svoje obećanje kroz krv Isusa – žrtvu svog vlastitog sina.

Što je, onda, naša odgovornost?

Kao što smo ranije vidjeli, moramo Bogu dati prozor. Moramo Mu dati otvor u naš život po vjeri – ne samo onda kad smo se nanovo rodili, nego u svakom trenutku u svakom danu!

Ti i ja moramo držati Božja obećanja – Njegovu dragocjenu Riječ – ispred sebe u svako vrijeme …čitajući je, izgovarajući i slušajući je. Ukratko, moramo učiniti sve što je potrebno da stavimo riječ u naša srca. Jar kad to radimo … vjera će doći!

Stoga se posveti Božjoj Riječi. Predaj joj se i ja ti garantiram da vjera neće doći samo povremeno, ili možda većinu vremena. Ne, vjera će biti tu čitavo vrijeme! Doći će svaki put kad se pouzdaješ dovoljno da je primiš da boravi u tvom srcu. A kada dođe, doći će i ispunjenje Božjeg obećanja u tvom životu.

Autor: Gloria Copeland

Kategorija: Vjera i nada / Stvarna pomoć

Oznake: ,