Življenje velike avanture

Življenje velike avanture
Život nanovo-rođenog Božjeg djeteta je najčarobnija avantura koju ste ikada mogli zamisliti.

To ne izgleda tako ako obratimo pažnju na većinu kršćana, ali ipak jest. Kad bismo istinski znali sve što je Isus učinio za nas i sve što je osigurao kroz Svoju smrt i uskrsnuće, onda bismo se svako jutro budili puni radosti i spremnosti!

Iskočili bismo iz kreveta govoreći, „Postoji netko vani tko danas treba ozdravljenje, a ja mu to mogu donijeti. Postoji netko čiji život će biti promijenjen mojim svjedočanstvom. Tu je netko kome treba radost i ljubav moga Gospodina  i primit će je kroz mene!

Da smo imali otkrivenje o našoj baštini u Isusu, pozdravili bismo svaki dan sa sjajem u očima i otvorili vrata s pouzdanjem znajući da je tu blago koje nas čeka. Tu je bogatstvo duša koje čekaju pobjedu. Tu su beskrajne mogućnosti za blagoslov i službu ljudima po sili Božjoj koja prebiva u nama. Tu su od Boga određeni financijski uspjesi koji nas spremno čekaju tako da ćemo imati sav novac koji nam treba da učinimo ono što Bog stavlja u naša srca.

Biblijska istina je slijedeća: kao krvlju oprani, Svetim Duhom ispunjeni sveci živog Boga, ti i ja smo pobjeda gdjegod se nađemo. Mi smo Božanski projektirani da pokažemo pobjedonosni Isusov život gdjegod da idemo. Mi čak ne moramo ni brinuti o nadvladavanju đavla i svog njegovog otpada. Isus je to već učinio. Već ga je porazio. Dokle god hodamo u vjeri, naša pobjeda je neizbježna.

2.Korinćanima 2:24 kaže to na ovaj način, „Sada neka je hvala Bogu koji nas uvijek vodi u pobjedu u Kristu i kroz nas raspršuje miris Njegove spoznaje na svakom mjestu“ (New King James Version).

Zašto, dakle, više vjernika ne živi na taj način?

Mogu odgovoriti na ovo pitanje jednom riječju.

Strah.

Strah je zagadio vjeru većine Božjih ljudi. Strah im je oteo pobjedu i prevario ih tako da prihvate poraz iz ruku već pokorenog neprijatelja.

Strah je lišio bezbrojne vjernike velike avanture kršćanskog života.

Natjerao ih je da žive od plaće do plaće jer se boje da neće uspjeti ako pokušaju nešto novo te da će izgubiti i ono malo što imaju. Boje se iskoračiti i staviti ruke na bolesne. (‘Uostalom, što ako se ništa ne dogodi?‘ –  kaže glas straha – ‘Što ako osoba ne ozdravi?‘)

Oni se boje upustiti u duboke vode života i postati ribari ljudi, stoga su ustaljeni u odlaženju na posao, povratku kući, gledanju televizora i odlasku u krevet. Svaki dan ista stvar… uopće se nitko ne spašava, uopće se nitko ne ispunja Svetim Duhom. Oni su maloprije jedva platili svoje račune. Tek su popravili jednu stvar, a druga se pokvarila.

Kao nanovo-rođena Božja djeca, mi nemamo nikakvog posla s ovakvim načinom života! Mi bismo trebali biti najhrabriji ljudi ikad viđeni na zemlji. Mi trebamo biti vršitelji nemogućih stvari po vjeri, svaki dan. Trebamo biti oni koji okreću svijet naopako za Isusa imajući vremena za svoje živote.

Ispunjenje starog obećanja

Možeš reći, „Da, volio bih to činiti. Čeznem da živim na takav način više od bilo čega drugog na svijetu.“

Onda imam dobru vijest za tebe. To zaista možeš!

Isus je već učinio sve što je potrebno da te osposobi da to učiniš. On je već pobijedio strah. On je oduzeo njegovu moć nad tobom. On te je oslobodio.

To je ono što đavao nije želo da znamo. Želio je da mislimo da se moramo boriti pokušavajući upravljati našim strahovima. Želio je da vjerujemo da ih moramo podnositi, boriti se s njima … i pokušati ih nadvladati.

Ali sam Isus ih je već nadvladao.  On nas je otkupio od straha. Zapravo, prema Riječi, to je bio primarni dio Njegova poslanja kao našeg Spasitelja. Došao je ne samo da nas spasi od grijeha, bolesti, smrti i pakla – došao je da nas spasi od samog straha.

To možemo vidjeti u Luka 1 gdje Zaharija, otac Ivana Krstitelja, proriče o dolasku Mesije (Pomazanika). Pažljivo primijeti što on kaže o Isusu.

Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, jer je posjetio i otkupio narod Svoj, i podigao rog spasenja za nas u kući Svog sluge Davida, kako je rekao na usta Svojih svetih proroka, koji postoje od početka svijeta, da ćemo biti spašeni od naših neprijatelja i iz ruku svih onih koji nas mrze, da ostvari milosrđe obećano našim očevima i sjeti se Njegovog svetog saveza, zakletve kojom se zakle našem ocu Abrahamu. Da nam podari da, oslobođeni iz ruku naših neprijatelja, možemo služiti Njemu bez straha, u svetosti i pravednosti pred Njim u sve dane naših života“ (Luka 68-75, NKJV).

Sloboda od straha nije nova ideja. To nije nešto što smo nedavno izmislili jer nam treba odgovor za moderni terorizam. Biblija kaže da su proroci govorili o tome od početka svijeta. Tisućama godina ranije Bog se zakleo Abrahamu da će kroz njegovo Sjeme jednog dana sila straha biti slomljena.

Kad je Isus otišao na križ, On je ispunio to obećanje. Platio je cijenu kako bismo mi mogli služiti Bogu bez straha sve dane naših života. On je uništio utjecaj straha na nas tako da mi možemo stajati po vjeri u Njega i biti zauvijek slobodni.

Otkačeni od smrti – spojeni na život

Do Isusovog dolaska, jedini čovjek koji je ikada hodao potpuno slobodan od straha na licu zemlje bio je Adam. On je izvorno stvoren na samu sliku Boga i u sebi je imao karakteristike same Božanske naravi. Božanska narav koja je puna ljubavi, radosti, mira, dobrote, blagosti, ljubaznosti i strpljivosti, nesmetano je protjecala iz Adama.

No, kad je zgriješio sve se to promijenilo. Nastupila je duhovna smrt i izopačila te božanske sile. Svaka od njih se pretvorila u potpunu suprotnost onoga što je bila. Ljubav je postala mržnja. Vjera je postala strah. Mir je postao agonija.

Zašto?

Jer se, podlaganjem samog sebe Sotoni, Adam otkačio od Božjeg života i umjesto toga spojio na đavolju narav. Sam Sotona postao je doslovno Adamov bog.

Nije bila Adamova namjera da se to dogodi. On i Eva su mislili da mogu biti bogovi za sebe, (to je ono što im je đavao rekao da mogu postati). Ali to je bilo nemoguće. Iako je čovjek stvoren na Božju sliku, nije stvoren da bude duhovno suveren. Morao je imati duhovnog gospodara. To je neizbježna činjenica.

Mnogi ljudi dan danas to ne shvaćaju. Misle, „Postoji Bog… i Sotona… a zatim, i ja sam tu.“ No, samo su dvije duhovne obitelji na zemlji – Božja i Sotonina. Svatko na ovome svijetu je pod gospodstvom ili jedne ili druge. Svaki čovjek rođen nakon Adamovog pada ima Sotonu za oca (vidi Iv.8:44).

Ali, hvala Bogu što, izgovarajući „Da“ Isusu i prihvaćajući Ga kao Gospodina i Spasitelja, možemo promijeniti obitelj. Možemo biti oslobođeni od vlasti tame i preneseni u Božju obitelj (Kološanima 1:13-14).

Kad to učinimo, dogodi se nešto čudesno. Nanovo se rodimo ili, kako piše u Efežanima 2:10, mi smo „stvoreni u Kristu Isusu.“ Zapravo smo učinjeni „novi stvor, stare stvari su prošle, sve je postalo novo. Sada je sve od Boga, koji nas je izmirio sa sobom kroz Isusa Krista…“ (2.Kor.5:17-18, NKJV).

Razmisli o ovome na slijedeći način. Baš kao što je Adam bio nanovo rođen iz života u smrt kad je učinio Sotonu svojim gospodarom, mi smo se nanovo rodili iz smrti u život kad smo učinili Isusa svojim Gospodinom. Baš kao što je Adam bio odvojen od Boga i povezan sa Sotonom kod svog ponovnog rođenja, mi smo se odvojili od Sotone i prespojili na Boga prilikom našeg novog rođenja.

U trenutku kad smo se odvojili od Sotone, sve one stvari u našem duhu koje su potekle od njega su umrle. Umrla je mržnja. Umrla je požuda. Umro je strah. U istom trenutku ponovo smo se povezali s Bogom i božanska narav potekla je u život unutar nas. Božja svojstva – ljubav, radost, mir i svi drugi plodovi duha – počeli su teći našim duhu kao izvor.

Za tebe je apsolutno bitno razumjeti da ti kao vjerniku pripada život u pobjedi i sloboda od straha. Ti nisi stari grešnik spašen milošću. Tvoj stari čovjek je umro smrću na križu. Grešna narav koju si naslijedio od Adama razapeta je s Kristom (Galaćanima 2:20). Ona je umrla i nema je više! Sada si dijete živog Boga. Imaš samu Isusovu narav i život unutar sebe.

Više ne moraš nositi te stare, religiozne etikete grijeha. Nije više tvoj posao razgovarati o tome kako si jadan, loš grešnik. Ti si novo stvorenje oživljen životom samog Boga!

Sada provjeravaj motor!

Tamo gdje je jednom u tebi bio izvor straha, sada je izvor vjere. Đavao više ne može pumpati strah u tvoj duh. Nema pristup do njega. Tvoj duh je sada zapečaćen Duhom Svetim za Boga (Efežanima 1:13).

Jedini način da đavao ubaci strah u tebe jest kroz tvoj intelekt. On mora pokušati zadobiti tvoju dušu (um, volju i emocije) govoreći ti da ga primiš, a zatim da djeluješ u skladu s njim. Čak ako je i uspješan u tome, on je još uvijek u nepovoljnom položaju, jer strah nikada neće pustiti korijen u tvom nanovo rođenom duhu. Nema ništa za što bi se uhvatio. Tako čim ustaneš i počneš hodati u Božjoj ljubavi, ta ljubav će isprati strah.

To je zapanjujuća misao, ali je apsolutno istina. Božja Riječ nam govori da će ljubav zapravo istjerati strah iz naših duša!

1.Ivanova 4:18 kaže, „U ljubavi nema straha; naprotiv, savršena ljubav isključuje strah…“ Riječ prevedena s ‘isključuje’ tu doslovno znači ‘istjerati’. Kada počneš vježbati Božju ljubav i počne se podizati plima ljubavi, ona jednostavno ne ostavlja nikakvog mjesta strahu da prebiva. A budući da vjera djeluje po ljubavi, što se podiže veća plima ljubavi, to snažnija vjera postaje. Konačno, dođeš na mjesto na kojem sav strah ispari.

Međutim, problem većine vjernika bio je slijedeći. Oni su dopuštali da strah dopuže u njihove živote malo po malo i s godinama su navikli na to. Strah je postao toliko normalan dio njihovih života da su postali slijepi u odnosu na njega. Kao rezultat toga, oni ne rade ono što je potrebno da bi ga istjerali.

Što možemo učiniti u pogledu toga? Drugi dio 1.Iv.4:18 (prema NKJV) daje nam odgovor. Tu piše, „U ljubavi nema straha; već savršena ljubav isključuje strah: jer strah sadrži muku. Onaj koji se boji nije učinjen savršenim u ljubavi.“

Kad god osjećamo bilo kakvu muku u našim životima, to je znak da imamo nekakav strah u tom području. Ako postoji muka… postoji strah. I prema ovom stihu, ako postoji strah, on je znak da nismo razvili Božju ljubav u tom području.

Da, ali…“

Nemoj započinjati sa, „Da, ali…“ To je istina. Stoga, umjesto da raspravljaš o tome, pokreni da to radi za tebe. Razmisli o tome na ovaj način i vidjet ćeš kako.

Kad god osjetiš muku u pogledu neke situacije, to je kao crvena lampica upozorenja ‘PROVJERI MOTOR’ na upravljačkoj ploči tvog automobila.

Ako obratiš pažnju na to svjetlo i poduzmeš nešto u vezi s njim, to će ti biti od pomoći.

Ali ako samo nastaviš voziti razmišljajući, ‘Što nije u redu s mojim motorom?‘, završit ćeš u velikoj nevolji. Nakon tri mjeseca treperenja lampice počet ćeš okrivljavati proizvođača za neispravno auto.

Povratak sjaja u tvojim očima

No očito je da to nije greška proizvođača. Oni je ugradili crveno svjetlo radi zadobivanja tvoje pozornosti. Ti bi trebao učiniti nešto u vezi s tim čim lampica prvi put zatreperi.

Ista stvar vrijedi i za muku. Svaki put kad primijetiš drhtaj tjeskobe u svom umu ili čvor brige u stomaku, to bi trebalo biti kao signaliziranje crvene lampice. U trenutku kad uhvatiš sebe da imaš misli straha ili brige, trebao bi odmah zastati i pozabaviti se time.

Nemoj samo prelaziti preko toga razmišljajući, ‘Ne znam gdje su mi djeca… Nadam se da ne uzimaju drogu… Nadam se im se nije dogodila nesreća na autocesti…’

Odmah zaustavi te misli. Reci sam sebi, „Čekaj mali. Pismo kaže da se onaj koji se boji ne razvija u ljubavi. Stoga zaustavljam te strahove upravo sada i prebacujem se u Božju ljubav prije nego se uvalim u nevolju. Svjesno se odvajam od ovog straha i spajam se na ljubav.“

Zatim počni slaviti i hvaliti Boga za njegovu veliku ljubav prema tebi. Prisjeti se te ljubavi i primi je vjerom. Reci,

Isuse, volim te i znam da Ti mene toliko voliš da ne bi dopustio da zlo nadvlada moj život i moju obitelj. Nebeski Oče, u Ivanu 17 piše da me ljubiš isto koliko i samog Isusa. Primam tu ljubav upravo sada. Znam da je Tvoja ljubav izlivena u mom srcu po Duhu Svetom i hvala Ti zbog toga.“

Nemoj to učiniti samo jedan niti dva puta. Čini to svaki put kad počneš osjećati muku. U trenutku čim se počne pojavljivati, odmah – odmah! – prijeđi u Božju ljubav.

Tada započni s pronalaženjem načina da tu ljubav očituješ prema drugima. Idi i pronađi negdje nekoga kome ćeš iskazati ljubav. Kako to budeš činio, ljubav će se početi uvećavati.

Drži se toga pa će se proces ispiranja straha iz tvoje duše nastaviti odvijati sve do mjesta na kojem straha uopće više neće biti. Počet ćeš živjeti život slobodan od straha, život za kojeg je Isus umro i uskrsnuo da ti ga da. Baš kao što su proroci prorekli, oslobođen iz ruku neprijatelja, služit ćeš Bogu bez straha sve dane svoga života.

Moći ćeš se buditi svako jutro sa sjajem u očima, spreman donijeti spasiteljsku, iscjeliteljsku  i oslobađajuću silu Gospodina Isusa Krista izgubljenom svijetu koji čeka da je primi.

Tvoj život će zaista postati velika avantura kako je Bog namijenio da bude.

Autor: Kenneth Copeland

Kategorija: Spasenje / Stvarna pomoć