Koja je razlika između duha i duše?

Razlika između duha i duše
Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakog dvosjeklog mača; prodire do rastavljanja duše i duha…” (Heb.4:12)

Duh i duša nisu isto.

Prije mnogo godina, ranih 50-ih, počeo sam intenzivno proučavati ovu temu. Nabavio sam knjige iz vodećih Biblijskih škola i sa seminara da vidim što oni uče o čovjeku. Ni jedna me nije zadovoljila. Ni jedna nije bila zapravo u skladu s Pismom. Bile su djelomično u skladu s Pismom. Postavljao sam pitanja vodećim učiteljima Svetog Pisma i službenicima po cijeloj zemlji. Prepoznali biste neka imena kada bi ih sad nabrojao.

Kada je jedan poznatiji službenik upitan, „Koja je razlika između duha i duše?“, zbunio se i rekao, „Mislim da je to isto.“ To je bio odgovor koji sam dobio od većine.

No, kako mogu biti isto? Pavao, u Duhu Božjem, kaže da duh i dušu dijeli (odvaja), Riječ Božja (Heb.4:12). Ako ih možeš odvojiti, oni ne mogu biti isto.

Međutim, samo Božja Riječ može odvojiti duh od duše. Razlog zašto mi nismo u stanju razlikovati duh od duše je taj što nismo ‘kopali’ dovoljno duboko po Riječi.

Prije mnogo godina, na zapadu Sjedinjenih Država, bila je tzv. ‘zlatna groznica.’ Ljudi su jurišali na Zapad. Željeli su se na brzinu obogatiti. Većina je isprala malo zlata iz potoka Neki su pronašli par grumena na zemlji. Ali ako si zaista htio postati bogat, morao si kopati, i to duboko. To isto vrijedi i u duhovnom području: možeš klizati po površini Biblije i ‘isprati’ malo zlata tu i tamo – možda i koji grumen povremeno. Ali ako uistinu želiš postati bogat, tada moraš kopati duboko po Riječi Božjoj.

1.Kor.14:14, „Ako se u molitvi služim drugim jezikom, moj duh moli, ali moj um nema od toga koristi.“
Prijevod The Amplified Bible glasi, „Ako molim u jezicima, moj duh (s Duhom Svetim u meni) moli, ali moj um je neproduktivan.“

Naše razumijevanje, naš prirodni ljudski način mišljenja, je dio duše.

Primijeti što Pavao kaže. „Moj duh moli, ali moj um je neplodan.“ On nije rekao, „Kad molim u nepoznatim jezicima, moja duša moli.“ Nije rekao, “Kad molim u jezicima, molim iz razuma, iz mog uma.“ On, u stvari govori, „Ne molim iz duše kada molim u jezicima, već iz svog duha, iz srca, iz svog najdubljeg bića.“ Sjećaš se što je Isus rekao?

„U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: ‘Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene!’ Kao što reče Pismo: „Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!‟ To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen.” (Iv.7:37-39).

Kao rezultat primanja Svetog Duha, Isus je rekao, „iz njegove utrobe poteći će rijeke žive vode.“ Jedan drugi prijevod kaže, „iz najdubljeg bića poteći će rijeke žive vode.“

Kćer jednog pastora imala je šest godina kada je, s još nekoliko djece, bila prisutna na sastanku probuđenja. Nekoliko djece ispunilo se Duhom Svetim i počelo govoriti u jezicima. Ova mala djevojčica, držeći se za trbuh, otrčala je majci govoreći, „Mama, mama, ovo dolazi iz mog stomaka.“

To je bilo u skladu s Pismom. Govorila je jezicima iz stomaka – njenog duha, njenog najdubljeg bića. Odatle dolaze jezici – iz Svetog Duha koji prebiva u tvom duhu, daje tvom duhu ono što ćeš govoriti i ti to izgovaraš.

Sada sagledajmo ove stihove zajedno. „Duh čovječji je svijeća Gospodnja, istražuje sve do dna utrobe… iz njegove utrobe poteći će rijeke žive vode.“

Čitavo vodstvo koje sam ikada dobivao dolazilo je iz duha. Većina je dolazila dok sam molio u jezicima. Možeš razumjeti zašto. Duh je taj koji je aktivan kada se moliš u jezicima. Jedan od razloga zašto je crkveni svijet u cjelini u tako jadnom stanju, jest taj što se koristi samo jednom vrstom molitve – molitvom sa razumom ili mentalnom molitvom. Kršćani su nastojali duhovne bitke voditi mentalnim (umnim) sposobnostima.

Naučio sam to kroz protekle godine. U svakoj životnoj krizi naučio sam gledati u duh unutar mene. Naučio sam se moliti u jezicima. Čim se molim u jezicima, dolazi vodstvo iz moje nutrine. To je zato jer je moj duh aktivan. Moje tijelo nije aktivno niti je razum (duša) aktivan, ali duh jest, a duh je taj kroz kojeg me Bog vodi.

Ponekad tumačim ono što molim u jezicima, i kroz tumačenje primim jasno vodstvo. (1.Kor.14:1, „Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da može protumačiti.“) Ali najčešće to nije tako. Najčešće dok se molim jezicima, odnekud iz dubine mogu osjetiti da nešto u meni ustaje i počinje poprimati oblik. Nikome razumski ne mogu objasniti kako to znam, jer moj razum s tim nema nikakve veze. Ali unutar sebe znam što mi je činiti. Slijedim to. Slušam svoj duh.

Jer je duh čovječji Božja svjetiljka.

Preuzeto iz knjige – Kako biti vođen Duhom Svetim (Kenneth E. Hagin)

Oznake: , ,